Zinedin Zidan nastupio na Labin Art Republici
27.7.2009. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Glazba
Tko nije bio, žalit će, tko je, prepričavat će. Energičan, iskreno euforičan,neočekivano dobar, čak i odličan, izuzmemo li već treće ovosezonsko propadanje izvođača kroz labavo postavljenu pozornicu, onakav kakvi bi ljetni koncerti trebali biti, e takvu dvosatnu svirku priuštili su nam u četvrtak u programu Labin Art Republike tipovi okupljeni pod »umjetničkim« imenom velikog Zinedinea Zidana. Letvicu koju su si sami postavili zapravo slučajnim odabirom imena benda, čiji se glazbeni izričaj doista može opisati samo kao apsolutni miks svega i svakoga,
od Miše do Hendrixa, preskočili su kao od šale i potvrdili vizionarsko razmišljanje da najbolja imena stoje samo najboljima.
Teško je, a neke dijelove i nemoguće, prenijeti vruće-slatko- glitter-cajka-Killer Bunny atmosferu na papir. Bilo je tu svega, na prvome su mjestu odlični,britki i ironično-sarkastični tekstovi s njihovog albuma »Heroj a ne huligan«, uz nekoliko bisera Ramba Amadeusa, očitog uzora,potom par pjesama Leta 3, RHCP-a i TBF-a.
Sve to ukomponirao je, u domaćim okvirima vrlo erotičan scenski nastup, pjevač, inače novinar Vjeran Mišurac,koji se nije libio dokazati nam visoku razinu libida,kao ni dimenzije svog spolovila,srećom samo verbalno. Pridobivši pozornost publike simulacijom spolnog odnosa s jednim od zvučnika, prebacio se i na trenutno aktualne teme, ubrzo uvidjevši da je njihova pjesma o gradskom poglavarstvu itekako primjenjiva ne samo u Splitu i za omiljenog im Keruma, već i za ostatak naše banana-države.
»Vitak kao Đapić,trijezan kao Bandić«, tako je idealnog hrvatskog muža opjevao Mišurac, a ovakvih upravo genijalnih sintagmi čulo se preksinoć na stotine. Lokalizam »sprdanje«, sinonim za ismijavanje svih vrsta, i u slučaju ove splitsko-zagrebačke grupe najbolje opisuje ispravan stav koji njeguje nekoliko glazbenika i skupina na domaćoj estradi, koji su uvidjeli da ne treba (pre)ozbiljno shvaćati društvo, ali ni podcjenjivati intelekt konzumenata glazbe stupidnim pojavama koje montiraju silikonske sise pred mikrofon i nastave zijevati uz matricu.
Površna zabava na drugu je loptu ozbiljna analiza i kritiziranje pojava koje svakako postoje, poput pedofilije, spomenute politike (na hrvatski način), represije i kolektivne depresije. Dugo, jako dugo, publika nije tražila bis na ljetnoj pozornici kod špine.
Isto tako, prošlo je dosta vremena od kada su cure čekale u redu za fotkanje i postkoncertno druženje s članovima benda, koji su, u maniri pravih zvijezda, strpljivo pozirali sa svima. Nije li to divno?
Pa možda smo i protratili već polovicu ljeta na ovakve i onakve programe, no sad, s jednim, ali vrijednim,dokazano je, nade mora biti.
Sandra ZLOIĆ