Završio Festival vizualnog kazališta: Deja vu program za nostalgičare (Galerija Fotografija)
6.8.2008. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Kultura
Tri dana, dva festivala i jedna predstava - sažetak je to kulturom bogatoga vikenda u Labinu. Prvoga kolovoškog vikenda već treću godinu zaredom održan je Festival vizualnog kazališta, a ove je godine u istom terminu započeo i Transart 2008. I dok je projekt u KuC-u Lamparna bio slabo posjećen, njegov festivalski par u starome gradu privukao je publiku, doduše osjetno manje nego lani, čemu je možda uzrok i ponavljanje prošlogodišnjih izvođača i opravdani izostanak indijske plesačice Bhakti Devi.
No, ono što će ostati upamćeno nije, nažalost, neka od iznimno dobrih predstava, kako je to bilo prošle godine s »Cinetaxisom«, nego nastup jedne umjetničke grupe u razmaku od dva dana, na dva festivala u istome gradu. Ponavljanje imena izvođača i doduše različit naslov predstave, koja je promatraču, posjetitelju i kritičaru izgledala gotovo potpuno isto, uz, naravno, primjetan utjecaj promjene ambijenta, komentirali su rijetki, jer je mali broj art-konzumenata gledao i prvu (Zagrljaj) i drugu (Reinterpretacije).
»Reinterpretacije« je audio-vizualna plesna predstava, nastala suradnjom japanskog skladatelja i režisera Takatsune Mukaija i švedske fotografkinje Line Ikse Bergman, u koji nastupaju i balerine iz Slovenije, Ksenija Kovač i Karmen Kobe. Na upit o dupliranju predstave, organizatori oba festivala - Dean Zahtila i Nataša Stanić - dali su oprečne odgovore o tome tko je prvi angažirao bjelosvjetske goste koji su doista kvalitetno ispunili svoje vrijeme u Labinu, a spomenute balerine zaslužuju pohvale i za to što su spremno uskočile umjesto gripozne Bhakti Devi i održale najavljenu plesnu radionicu.
Spornoj predstavi prethodio je simpatični performans »Nadia i Olga: sestre Sokolski« u izvedbi kuba Fiskulturnik (Lara Ritoša Roberts i Ivana Peranić), koji je sve nas dovoljno stare okupljene na Titovom trgu ispred zgrade gradskog poglavarstva vratio u prošlost, vrijeme masovnih sletova, domoljubnog mahanja zastavicama i veličanja bratstva i jedinstva. Kao predložak za predstavu poslužio je priručnik za fiskulturna natjecanja iz 1949. godine, a povratak u prošlost, ili tek upoznavanje s njom, prihvatila je i publika, koja je u zadnjem dijelu performansa, slijedeći upute voditeljica, i sama postala »dobar fiskulturnik«.