Vjerni gosti rabačkog kampa jednoj parceli vjerni tri desetljeća

Vjerni gosti rabačkog kampa jednoj parceli vjerni tri desetljeća

28.7.2010. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Ostalo

RABAC - "Pa, ja se nadam da je tako!", odgovorio nam je uz smijeh Maurice Panneels iz Belgije kad smo ga upitali ima li parcela na kojoj je smještena njegova kamp-kućica najbolji položaj u autokampu Maslinica.

On i supruga Lidia tridesetu godinu ljetuju na parceli s brojem 95, smještenoj tri metra od plaže, a desetak od mora, s desne strane najbliže ceste koja vodi od ulaza u kamp. To je ujedno točka na kojoj se luk plaže Vela đirina najviše uvukao u more.

- Lijepo je mjesto, zgodno za djecu, u blizini se iznajmljuju čamci..., opisuje Maurice lokaciju.Kada govori o djeci, misli na svoje četvero unučadi.

Dva sina s obiteljima borave u privatnom smještaju, a preko dana dolaze na kupanje kod djeda i bake.

- Prvi put smo ovdje došli 1968. godine. Nismo dolazili svake godine, obišli smo cijelu bivšu Jugoslaviju. U Rapcu smo boravili i u hotelu Lanterna, a od 1980. dolazimo u autokamp, kaže nam ovaj rabački gost.

Što je tako osobito u Rap-cu da su mu toliko dugo ostali vjerni?

- Prekrasno mjesto, najbolja riba koju smo ikada jeli, ali ono što mi je najvažnije jest kontakt s lokalnim stanovništvom. Jednostavno volimo ove ljude, imamo puno prijatelja na Labinštini i svake godine stječemo nove, kaže on.

Najviše se i najduže druži sa žiteljima Nedešćine pa je ovdje zahvaljujući njemu nastalo i Društvo prijatelja Belgije. Općine Lennik i Sv. Nedelja posjete izmjenjuju svake dvije godine. Ove godine u svibnju Nedešćani su bili kod njih.

Kada je u Hrvatskoj bio rat, obitelj Panneels je priskočila u pomoć.

- Rat nas nije spriječio da dođemo na ljetovanje. Sjećam se da smo bili ovdje u srpnju, a u listopadu je stigao telefaks mog prijatelja Lučana Šumberca iz Nedešćine: "Možeš li pomoći?" Pitao sam što treba. Lijekovi, hrana. Skupio sam tu humanitarnu pomoć i dovezao je, a za Božić sam donio još. Bilo nam je drago da možemo pomoći, prisjeća se Belgijanac.

Maurice i Lidia kažu da se u odnosu na 1980-e godine Rabac znatno promijenio. Prije je bilo mirno i tiho, a sada je sve komercijalizirano, sve se promatra kroz novac. A i turisti su se promijenili, dođu jednom ili dva puta i više nikada. Sve je manje onih čija se vjernost mjeri desetljećima.

rabac kamp kampiranje turisti