U PLOMINU SE ŽIVOT POKRENE LJETI KAD NAVRATE TURISTI I RODBINA "Neki so šli živet va Pul, Riko, Trst i državo New Yourk. Cuda je našeh tamo, zemlje snova"

U PLOMINU SE ŽIVOT POKRENE LJETI KAD NAVRATE TURISTI I RODBINA "Neki so šli živet va Pul, Riko, Trst i državo New Yourk. Cuda je našeh tamo, zemlje snova"

22.2.2022. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Društvo

Flanona, Plomin, malo staro naselje u općini Kršan, na jugoistočnoj obali Istre, nadomak je grada Labina, smješten i naseljen na brežuljku još u rimsko doba, koji se 80 metara gotovo okomito spušta u živopisni Plominski zaljev. Antika mu je kao municipalnom središtu ostavila u naslijeđe ostatke rimskih građevina na čijim su temeljima niknule crkve i kapele, a lijepa priroda i mir privlače posjetitelje. Spoj ilirske i hrvatske kulture predstavlja Plominski natpis.

S inog kamenog brijega diže pogled pod surovu Učku, velebnu planinu, na asfaltnoj cesti pruža pogled na cijeli Kvarnerski zaljev pa je Plomin prikladno turističko odredište kao dugovječni grad, čiji tragovi prošlosti, sežu u II. tisućljeću prije Krista. Prema antičkim zapisima Flanonu u I. tisućljeću naseljavaju Liburni, a o važnosti Flanone govori podatak da se cijeli Kvarnerski zaljev naziva Sinus Flanaticus (Plominski zaljev).

Plominski natpis je hrvatski glagoljski natpis uzidan na vanjskom zidu crkve sv. Jurja Staroga u Plominu. Kamena ploča s reljefnim prikazom muškarca u antičkoj tunici i s granom u ruci te naknadno dodanim glagoljskim natpisom, prikazan je ilirsko-rimski bog Silvan - zaštitnik flore i faune. Gradić se s pravom dići plemenitim podrijetlom, gradskim vratima, crkvom sv. Jurja Staroga, grbovima na luku gradskih zidina, freskama u župnoj crkvi Blažene Djevice Marije s Djetetom. Sve do Drugog svjetskog rata stanovništvo se zapošljava u obrtničkim djelatnostima, trgovini, mlinarstvu, pomorstvu i ribarstvu. U Plominu je najvrjedniji objekt jednobrodna crkvica sv. Jurja i sv. Roka. Renesansne korske klupe i zlatni oltar izrađeni su u crkvi Blažene djevice Marije (sv. Jurija Mlađeg).


Zanimljivi su podaci mještana. Njihov sugrađanin Giuseppe Latkovich bio je član posade njemačkog broda Tegetthoff, koja je 1872. godine bila u posebnoj znanstvenoj misiji u Sjevernom moru. Ivan Keršovanić iz zaselka Keršovanići kraj Plomina bio je pomorac na brodu Carpathia, koji je 18. travnja 1912. godine sudjelovao u spašavanju brodolomaca s Titanika.


Mještanin Petar Tonetti kuću s lijepom fasadom sazidao je 1939. godine u kojoj je imao vlastitu trgovinu mješovitom robom. Tada je u Plominu bilo pet takvih trgovina, tri gostionice, jedna ljekarna, pošta, dom za stare i liječnika ordinacija. Iako je broj stanovnika hrvatskog podrijetla prevagnuo, pohađala se škola na talijanskom jeziku. Bogati vlasnici objekata nakon rata otišli su uz otpremninu. Stare kuće strše prazne, krovovi i zidovi urušavaju se u blato bez buke. Električar Ivan Bučić rodio se tu 1930. godine. Njegova kuća broj 21. također se ruši u ponor niz strmu planinu. Mještani su govorili "Stroh nas je živet u storim kućama. Tu ni perspektive ! Čudna so vremena poli nas ! Neki so šli živet va Pul, Riko, Trst i državo New Yourk. Cuda je našeh va zemlje snova. Pomorci so 1912.-te utemeljili prvi klub Istrijana, u spomen na svojega zaštitnika sv. Jurja".

Nakon rata napušteno čovjekovo gnijezdo na planinskoj hridi umire. Grad pomoraca, trgovaca, obrtnika, mlinara, općina s razvijenim stočarstvom i vinogradarstvom, doživio je najveću tragediju na istočnoj obali Istre. Općina Plomin, po površini bila je ravna Gradu Rijeci, danas je teritorijalno identična Općini Kršan. U napuštene stanove useljavaju došljaci, rudari, koji se nadaju da će u skorašnje vrijeme dobiti bolji stan u Labinu. Šezdesetih godina prošloga stoljeća obnovljena je Plomin luka ili Porat, kako ga domaći zovu. Godine 1969. izgrađena je termoelektrana na ugljen s visinom dimnjaka od 340 metara, najviša je građevina u Hrvatskoj, a dvanaesta po visini u svijetu. Prema popisu stanovništva 1991. imao je 113 stanovnika, u Plomin Luci 2011. živi 173 stanovnika, "danas ih je stotinjak", kažu mještani.


Osnovne škole nema, roditelji djecu voze u Voziliće, a veće razrede u Labin. Prije opustjelog Plomina brod je svakodnevno vozio na liniji Rijeka, Cres i Lošinj. "Ovdje život se pokrene za ljetnih mjeseci kad navrate turisti i rodbina iz susjednih i dalekih gradova", kaže Serđo Kos, donedavno pomorac, potom na platformi, danas ribar, kuhar i vlasnik Konobe "Porat".

Autor: Silvano Jelenić


Plomin plomin luka pomorci