The United Istrians na Dubrovi

The United Istrians na Dubrovi

2.8.2008. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Društvo

Nekoliko stotina istarskih iseljenika, mahom s Labinšćine, okupilo se u petak navečer na Noći iseljenika, koju je organizirala Istarska županija s lokalnim samoupravama Labinšćine u sklopu projekta "United Istrian of the World Istria 2008".

Bila je prilika ne samo za slušanje zabavnog programa u kojem su sudjelovala poznata imena istarske glazbene scene, već i za dirljive susrete Istrana iz gotovo cijela svijeta, pa nije nedostajalo zagrljaja i radosti zbog ponovnog viđenja. U zagrljaj su pali i Sergio Pavat i iseljenik Aldo Diminić Vlah, koji je u svom domu u New Yorku pružao gostoprimstvo mnogim našim ljudima, pa i poznatom pjevaču prilikom njegova pjevanja iseljenicima u Americi.

Organizator nije žalio truda i sredstva da što bolje ugosti naše ljude, dijelile su se prigodne majice i kušala malvazija poznatih istarskih vinara, pa se u opuštenoj atmosferi zabavljalo do kasno u noć. Ovaj je susret na tragu nekadašnjeg Dana iseljenika Labinšćine, koji se uvijek održavao u sklopu završnice "Labinske konti" na Dubrovi uz druge popratne kulturne i sportske priredbe, pa je šteta da su Labinjani napustili tu tradiciju. (MM - Barkun)

 

Glas Istre:

Dubrova je u petak bila centar Istrijana iz svijeta. S prijateljima i rodbinom družili su se na »Noći iseljenika« u organizaciji Istarske županije, Grada Labina i općina Labinštine. Noć iseljenika održava se svake četvrte godine, ovog ljeta treći put, i to u okviru projekta Istarske županije »United Istrians of the world«. Dobrodošlicu u starom kraju zaželjeli su im istarski župan Ivan Jakovčić, saborski zastupnici, a s njima i cijela Istra.
- Istra je jedna i jedina, i to se možda još više osjeća kada si u Clevelandu, New Yorku ili Torontu. Htio bih vam reći da ste uvijek dobrodošli doma. Trebamo vas i želimo da budete s nama, pozdravio je župan Jakovčić iseljenike.
- Stija bih zahvaliti na pomoći koju dajete Istri. Znam, da ju ne nosite samo u srcu, nego pomažete svoju rodbinu ili svoje roditelje ili svoje starije ili mlađe ili svoje susjede ili prijatelje. Istra bez vas po svitu ne bi bila ono ča je, jer vi ste naši najbolji ambasadori u svitu i siguran sam da je puno ljudi po svitu naučilo o Istri upravo zahvaljujući vama, izjavio je župan Jakovčić obraćajući se iseljenicima.
Okupljene je pozdravio i gradonačelnik Labina Tulio Demetlika, a u ime iseljenika Sjeverne Amerike Mario Jelčić, predsjednik koordinacije sjevernoameričkih istarskih klubova. Samo u New Yorku ih je desetak.

 

 

Predloženo osnivanje ureda za iseljenike u New Yorku

Župan Jakovčić je nakon razgovora s iseljenicima iznio konkretnu inicijativu za uspostavu privremenog ureda za servis iseljenicima u New Yorku, a s vremenom i u drugim sredinama.
- Interes naših iseljenika za uredom u New Yorku koji bi ih direktno povezivao s Hrvatskom i Istrom je vrlo velik. Ponudili su nam organizaciju svega potrebnog, smještaja, hrane za nekoga tko bi u prvoj fazi u New Yorku bio dva do tri tjedna, a uslijedilo bi otvaranje jednog malog ureda u okviru jednog od istarskih iseljeničkih klubova u New Yorku. Najprije trebamo vidjeti koji su to zahtjevi iseljenika i možemo li pomoći. Njima su potrebni pasoši, primjerice, rješavanje problema imovine u Istarskoj županiji i nekih drugih problema i potreba koje imaju, a koje ne stignu riješiti kada dođu na dva do tri tjedna u Istru, zbog procedura koje su neophodne, a dugotrajne. Postoji inicijativa i pozvan sam da dođem u Švedsku, Australiju i drugdje, međutim to ću učiniti nakon izbora, rekao je Jakovčić i dodao da je danas prisutan suprotan trend - trend doseljavanja u Istru.
Prije nekoliko godina iseljenici su razmišljali o gradnji jednog golf igrališta s kućama, koje bi bile njihove, no ideja se nije realizirala, jer nije bio dovoljan broj zainteresiranih. Sada ima više interesa, dao sam im potporu. Ovisno o mogućnostima, gradilo bi se ili takvo golf igralište ili odmaralište za iseljenike, gdje bi oni mogli imati svoje kuće, a i mogli bi ih iskoristiti i za turizam. Iseljenici su zainteresirani za razvojne projekte u Istri i veće uključivanje u njih, kaže župan Jakovčić.

 

Jelčić: Dođem kad me srce zazove

- Puno smo se spremali, jer svi patimo za doć ovamo, kaže Mario Jelčić, predsjednik koordinacije klubova iseljenika u New Yorku i koordinator Noći iseljenika. - Puno je godina da smo ća iz Istre. Ja sam u SAD-u 48 godina. U to vrijeme bio sam najmanje 40 puta doma, kad me srce zazove, dođem makar na dva-tri dana. Kada odlazimo iz Istre, kao da idemo sa sprovoda, svakom od nas srce puca. Uvijek govorim da mene Istrijana mogu odnest ća iz Istre, ali Istru iz mog srca ne može nitko izvadit. Jako smo zadovoljni kada se nađemo i ovako zajedno proslavimo.
Upitan što žele naši iseljenici kada je riječ o starom kraju, odgovara da je potreban prisniji kontakt.
- Sada kada imamo internet, a i sreću da imamo Glas Istre - ne prođe dan da ja ne pročitam internet izdanje Glasa Istre - lakše se informiramo o tome što se zbiva u Istri. Ipak, trebao bi nam bolji kontakt s Istrom. To treba svim istarskim iseljenicima, iz različitih krajeva svijeta. Trebao bi nam jedan dom, ili kao klub, ili hotel, gdje bismo mogli doći i odsjesti u Istri. Mi bismo to kupili. Većina je, kada je odlazila, napustila u Istri sve, i zemlju, i prodala kuće. Sada kada se vraćaju, idu u hotel i jako su nezadovoljni. Najviše bi nam odgovaralo da to bude zgrada za 20 do 30 obitelji, da se tu i nađemo i družimo u starom kraju.
Ima, nažalost, u iseljeništvu puno naših koji uopće nemaju kontakta s Istrom. Mnogi imaju problema sa zemljom, kućama od starine, nama je veliki problem što naši mlađi nemaju putovnice. Kada Hrvatska uđe u Europsku uniju, kako će naša djeca putovati po Hrvatskoj? Ja znam da to ovisi i o konzulatima, ali treba nam i sustavna pomoć svih ostalih u Istri. Nažalost, morali smo iseliti, ali nismo mogli bolje napraviti kada smo odlazili, jer nije bilo kruha. Morali smo ići trbuhom za kruhom. Sada kada dođem doma, volim vidjeti Istrijane, kako su naši ljudi sada zadovoljni, kako Istra više nije tolika sirotica, da nema više toliko siromaštine, plača i tuge, kao ''''58. kada sam ja bio doma, govori nam Jelčić.

 

Istra bolja nego Amerika

- U starom kraju mi je jako lipo, rekao je Ratko Zenzerović, predsjednik najvećeg kluba iseljenika iz Istre »Istra sport klub Astoria« u New Yorku. - Dolazim doma svake godine, već 28 godina. U Americi sam 38 godina i jako lipo mi je tamo, ali i jako lipo mi je tu. Tu sam sad dva miseca. Inače sam iz Hrboki i drago nam je kada nas tako lipo tu prime. Mislim da poslije Labina, Rakalj, a zatim Hrboki imaju iz Istre najviše iseljenika. U Istri se osjećam kao da nisam nikada otišao. Ja sam u penziji i dolazim dva puta godišnje, ali teško da ću se vratiti za stalno. Tamo ja imam svoju familiju, svoju djecu, a tu su mi majka i rodbina. Uživam doći tu, ali nikad ne reci nikad, još nisam odluči - kaže Zenzerović.
Anton Nino Faraguna, iseljenik iz Labina, živi već 35 godina u Južnoj Africi, u Capetownu: - Osjećam se po domaću, i još više! Dolazim često u Istru, i trenutno smo u fazi povratka. Sada malo živim tu malo u Južnoj Africi. Danas je Istra bolja nego Amerika, bolje je tu nego u Italiji, Francuskoj, Njemačkoj, samo naši ljudi ne gredu po svijetu pa ne vide to, ali mi iseljenici to vidimo. Ja mislim da smo najbolja zemlja na svijetu. Njegova supruga Ani dodaje: - U Istri je jako lijepo. Ja sam inače iz Namibije, a Nina sam upoznala u Capetownu. Volim doći u Istru, već tri godine se pripremamo doći tu živjeti, malo se borim s jezikom, ali učim polako. Znam već reći: »Dobar dan« i »Hvala puno«.


- Dio sam naše najveće zajednice u New Yorku, u »Istra klubu«, veli Albino Boneta iz četvrti Astoria. - U Americi sam od 1962. Ne dolazim jako često, svake treće-četvrte godine. Sada sam u penziji i dolazit ću svake godine. Ne mislim se vratiti za stalno, iako imam kuću ovdje u Kožljaku, jer u Americi su mi djeca. Najviše dolazimo ljeti, pa ostanemo oko tri mjeseca.
Iz Astorije je i Livia Golja: - Suprug Albino i ja dolazimo uvijek zajedno. Volim doći što češće i otići u moje Vele Golje.
Mario Kokot iz Labina živi u Švedskoj, u gradu Ronebi: - U Švedskoj sam već 41 godinu. Velika je razlika u Istri danas i kako je bilo nekad. Velika je razlika samo u posljednjih 10 godina. Sada imamo kuću u Rapcu i dolazimo malo češće doma. Sada smo tu mjesec i pol, a iduće godine doći ćemo na malo duže. Što se tiče povratka, imat ćemo adresu i, vidjet ćemo, zbog djece i unuka. Ja još delam u fabriki plastike, a nadam se drugo leto poći u penziju.


Eligio Blašković je kazao: - Njemačkoj sam bio 45 godina, sada sam u penziji. Vratio sam se svome kraju prije pet godina. Vratio sam se jer je danas u Istri puno bolje, Istra je danas slobodna. Politika je bolja, a to je meni najvažnije. Kada smo odlazili u svijet, svatko je odlazio zbog svojeg razloga.

 

Zadovoljni odazivom

Iseljenike su na Dubrovi dočekali mladi u tradicionalnoj istarskoj nošnji, kao i štandovi s domaćim proizvodima i rukotvorinama, poput roženica, dok je udruga Vinistra organizirala degustaciju malvazije s oznakom IQ - istarske kvalitete. U ime Županije dočekale su ih Manuela Hrvatin i Gordana Širol sa suradnicima te su svakom uručile majicu s natpisom United Istrians of the world i čašu udruge Vinistra za malvaziju.


Hrvatin i Širol, glavne organizatorice Noći iseljenika-United Istrians of the world, zadovoljne su susretom i odazivom oko tisuću iseljenika. Ukupno je bilo više od dvije tisuće posjetitelja, njihovih prijatelja i rodbine.


»Ovakvi susreti samo su dio naše suradnje. Dobili smo i prvi djelomični popis, bazu podataka naših iseljenika iz svih krajeva svijeta. Želimo aktivirati i programe za mlade generacije iseljenika i naše iseljeničke zajednice i izvan vrlo aktivnog New Yorka. Suradnju ćemo obogatiti konkretnijim servisom iseljenicima i novim sadržajima.

 

Zabava

U zabavnom dijelu okupljene su zabavljali KUD Rudar iz Raše, Anelidi, Vesna Nežić Ružić, inače miljenica istarskih iseljenika, Sergio Pavat, Alen Vitasović, Magnolia, Eleonora, inače tajnica njujorškog kluba iseljenika Rudar i organizatorica Hrvatskog dječjeg glazbenog festivala u New Yorku, Altea band i Adriano Šćulac, dok je program vodio Mario Lipovšek Battifiaca. Plesalo se do dugo u noć.

 

Foto: Barkun, povezana galerija, Glas Istre

 

 

 

 

 

iseljenici Noć iseljenika United IStrian of the World 2008 Aldo Diminić Vlah Sergio Pavat