TE snage četiri Plomina 115 km od Pule
11.1.2011. // Glas Istre u pregovorima // Objavljeno u kategoriji Gospodarstvo
Preuređenje termoelektrane pokraj ušća rijeke Po, kod mjesta Porto Tolle, počet će u lipnju ove godine, a njime će za već postojeću, trenutno zatvorenu centralu pogonsko gorivo postati ugljen. Ovih je dana ulagač, talijanski energetski gigant Enel, dobio zadnju dozvolu tamošnjeg ministarstva za ekonomski razvoj. Centrala će biti snage 1.980 megavata (MW) i trošit će godišnje četiri milijuna tona uvoznog ugljena, koji će stizati brodovima. Pogon se nalazi u središtu regionalnog parka koji su 1997. utemeljile regije Veneto i Emilia-Romagna i time zakonski zaštitile oko 786 četvornih kilometara jedinstvenog močvarnog krajolika.
Termoelektrana je od 1980. do 2006. godine za pogon koristila naftne derivate (ulje), a zatvorena je zbog zagađivanja okoliša. Naš je list 2007. opširno opisao događaje oko termoelektrane i rezultate prvog procesa, u kojemu su čelnici Enela proglašeni krivima te osuđeni na uvjetne kazne zatvora i plaćanje milijunske naknade žiteljima Porto Tollea. Uzgred, 11. siječnja u Rimu će se održati nova rasprava na kasacijskom sudu, slijedom žalbe Enela.
Javnost podijeljena
Sad se termoelektrana priprema za prelazak na ugljen. Građani su podijeljeni: jedni podržavaju projekt jer donosi nova radna mjesta, drugi se protive jer će, vele, doći do novog zagađenja. Enel brani investiciju tvrdeći da će u pogon ugraditi najsuvremeniji sistem pročišćavanja, a protivnici kažu da je to tek paravan, jer su pročistači izuzetno skupi; ugljen je jeftin izvor energije samo ako ga se ne optereti "skupocjenim ekološkim dodacima".
Zanimljivo, tek desetak kilometara od termoelektrane, na pučini ispred ušća rijeke Po, punom parom radi jedan od najvećih terminala za prirodni plin, koji godišnje ubacuje u talijansku mrežu osam milijardi kubičnih metara tog energenta. Pitaju se građani zašto Enel ne koristi taj plin, koji je ekološki daleko prihvatljiviji. Terminal na moru cijevima je direktno spojen s centralom u Bologni, odakle se plin raspoređuje u talijansku mrežu. Vjerojatno trošenje plina za proizvodnju električne energije nije toliko rentabilno; bolje je koristiti ugljen, koji je jeftiniji, a plin rabiti ondje gdje stvara veći profit.
Kad proradi punim pogonom, termoelektrana kod Porto Tollea će godišnje u atmosferu izbacivati deset milijuna tona ugljičnog dioksida, a udruge Greenpeace i Legambiente tvrde da to premašuje standarde koje je usvojila Europska unija. U biti, danas u Italiji djeluje 12 termoelektrana na ugljen, koje proizvode 13 posto ukupne električne energije, ali i izbacuju u atmosferu 30 posto ukupnog ugljičnog dioksida koji stvara talijanski sustav termoelektrana: 36 milijuna tona od ukupno 122 milijuna tona ugljičnog dioksida. Već danas Italija plaća masne globe na temelju dogovora koji je postignut u Kyotu, a Legambiente tvrdi da se te globe na kraju pokrivaju povećanjem mjesečnih računa za struju talijanskim obiteljima.
Ugljen jeftin, ali prljav
Protivnici uporabe ugljena tvrde da je ugljen jeftina sirovina, ali izuzetno prljava. Na svjetskom tržištu imate svakojakih ponuda, kvaliteta je vezana uz cijenu pa se pitaju tko će na kraju kontrolirati porijeklo potrošenog ugljena. Predstavnici Greenpeacea dodaju da je niska cijena ugljena u zemljama EU-a rezultat visokih državnih dotacija: godišnje EU troši oko tri milijarde eura za subvencioniranje ugljena.
Oko 99 posto ugljena koji se koristi u Italiji stiže iz uvoza. U Africi su otvorena nova nalazišta. Sirovina je profitabilna, no radi se o teškom zagađivaču. Legambiente iznosi podatak da se za svaki kilovat električne energije proizveden ugljenom izbacuje u atmosferu 770 grama, a kod termoelektrane na plin na svaki kilovatsat ispušta se 365 grama ugljičnog dioksida.
Plin je očito zdravija varijanta, no profit izgleda slijedi neku drugu logiku.
Termoelektrana na ušću rijeke Po bit će četiri puta veće snage od planiranog novog, zamjenskog objekta u Plominu. Postojeći TE Plomin 1 snage je 120 MW, TE Plomin 2 - 210 MW, dok bi okvirna snaga TE Plomina 3, koji bi trebao zamijeniti "jedinicu", bila 500 MW. Dakle, na samo 115 kilometara zračne udaljenosti od Pule nalazit će se ogromno postrojenje na ugljen. Što u takvom okruženju, uključujući Tršćanski zaljev i područje Venecije, znači istarska industrija? Zrak na Poluotoku ne može biti čist čak i kada ne bi prometovao niti jedan automobil.
Pitamo voditeljicu županijskog Odsjeka za zaštitu prirode i okoliša Ljiljanu Dravec koliko ova talijanska termoelektrana može utjecati na kakvoću zraka u Istri.
- Činjenica je da nismo izolirani. Sagledavajući poziciju Istre između Riječkog i Tršćanskog zaljeva i svu tamošnju industriju koncentriranu na obali, neminovno je da zračne mase donose onečišćenja do nas. Tamošnje rafinerije, luka i sva druga industrijska postrojenja utječu na kakvoću zraka u Istri. Zbog zagađenja koja stižu izvana, u Istri i priobalju povećan je ozon kao posljedica dušikovih spojeva iz prometa i ugljikovodika iz drugih zagađivača. Dušikovi oksidi reflektiraju se na sto kilometara udaljenosti, veli Dravec.
Dodaje da je teško ovog časa definirati koliko točno zagađenja stiže. Više će se znati kada proradi pozadinska mjerna postaja na području Tićana, locirana na mjestu gdje nema lokalnog zagađenja. Takve je stanice postavilo Ministarstvo zaštite okoliša diljem Hrvatske i trebale bi biti u funkciji ove godine. (Elio VELAN, J. ORLIĆ) te plomin gospodarstvo energetika ugljen plomin dimnjak rijeka po industrija ekologija termoelektrana