Stupa na snagu ''Zakon o zabrani pušenja'' - uglavnom neprovediv
5.5.2009. // Barkun // Objavljeno u kategoriji Dobro je znati
Sa sutrašnjom punom primjenom Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda, čime pušenje postaje nedozvoljeno u svim javnim zatvorenim prostorima, dakle i u ugostiteljskim objektima, ''na snagu'' stupaju i rješenja kako zakon zaobići. Prema pisanju medija, pojedini osječki ugostitelji na svoje su objekte izvjesili natpis „Samo za članove“, određujući tako da je riječ o privatnim klubovima namijenjenim samo članovima. Uporište za to nađeno je u zakonu o udrugama, koje mogu djelovati nejavno, a gostima je dovoljno potpisati pristupnicu i dati člansku iskaznicu.
Međutim, sam je zakon dovoljno nedorečen i fizički teško provediv da pušači koji se svoje ovisnosti ne žele odreći, kao ni sami ugostitelji, ne bi trebali biti suviše zabrinuti! Iako su zakonom propisane visoke kazne – do 1000 kuna za pušenje na nedopuštenom mjestu, od 500 do 1000 kuna za djelatnike koji poslužuju hranu i piće u prostoru gdje je pušenje nedozvoljeno, od 5 do 15.000 kuna za same vlasnike i još 30 do 150 tisuća kuna za tvrtke, odnosno obrte – teško je zamisliti da će se one naplaćivati masovno.
Za kontrolu provedbe Zakona bit će zadužene sanitarna, zdravstvena i prosvjetna inspekcija, inspektori rada i Državni inspektorat, što je već prva prepreka, jer sve navedene inspekcije već imaju brojna inspekcijska zaduženja ili, narodski rečeno – pametnijeg posla. Nadalje, inspektori nemaju pravo legitimiranja, odnosno mogu od pušača zatražiti identifikacijski dokument, ali pušač ima pravo ne dati ga na uvid nikome osim policijskim službenicima. Teško je vjerovati da će policija svakodnevno izdvajati ljudstvo koje će pratiti inspektore, a još je teže izračunati koliko bi ih trebalo za kontrolu tisuća ugostiteljskih objekata u zemlji.
Također, inspekcija može zatražiti od prekršitelja da plati kaznu, što on može odbiti i – nikome ništa, jer ovaj Zakon nije predvidio ''protumjeru''. Konačno, pušača inspekcija neće moći ni fizički udaljiti iz objekta, što zajedno sa svim navedenim donosi pitanje što inspekcija zapravo pušaču može.
Što se pak tiče konobara i vlasnika, njima je dovoljno da ''''''''preventivno'''''''' pozovu inspekciju, pa čak i policiju, nekoliko puta tijekom radnog vremena i prijave da imaju pušače kojima ne mogu ništa, čime skidaju odgovornost sa sebe. Ne vjerujemo da je zakonodavac mislio da bi se konobari trebali natezati i fizički obračunavati s neposlušnim gostima, a nije propisao da bi morali imati zaštitare.
Dakle, riječ je o poprilično nekvalitetnom zakonu. Zaštiti zdravlje nepušača svakako se moglo podjelom objekata na ''pušačke'' i ''nepušačke'', kako su odavno tražili u Cehu ugostitelja, čime se potvrđuje pravo na slobodu izbora, kako gostiju tako i samih ugostitelja. A apelirati donošenjem bilo kojeg zakona na svijest i savjest bilo kojeg dijela građana je posve neproduktivno i suprotno smislu zakonodavstva. Također, o cijelom Zakonu svoje će tek reći Ustavni sud, kojem su već podnijeti zahtjevi za ocjenu ustavnosti. (MBM)
zabrana pušenja pušenje zakon o ograničenju uporabe duhanskih proizvoda ugostiteljstvo nepošači prava inspekcija