Stogodišnji Vaso je najstariji rudar Dalmacije svoj radni vijek proveo od Siverića do Raše

Stogodišnji Vaso je najstariji rudar Dalmacije svoj radni vijek proveo od Siverića do Raše

20.1.2014. // Slobodna Dalmacija // Objavljeno u kategoriji Društvo

Vaso Krasić iz drniške Varoši vjerojatno je najstariji umirovljeni rudar u Hrvatskoj, a zasigurno i najstariji dalmatinski rudar; naime, napunio je stotu godinu 20. prosinca prošle godine.

“Sad krećem u život ispočetka, jer san tek uša u prvu godinu. A rodija san se u Europi u Austro-Ugarskoj, i opet san Europu dočeka”, šali se veseli, dobrodržeći Vaso.

U vedrom raspoloženju počinje svoju životnu priču, koja je tek donekle izborala njegovo lice. Mladoliki Vaso s 18 je godina kročio u rudnik u Siveriću.

“Ćaća mi je plaka kad san otiša. Kaže: ‘Diš, moj sinko, a ko će vinograd kopat. Kuš od sramote napuštat ovako stanje.’ A kad san dobija prvu plaću, onda mi je reka: ‘Nastavi ti, sinko, taj posa.’”

Nastavio je Vaso raditi i dogurao do 35 godina staža. Mijenjao je rudnike, pa je iz Siverića odlazio u Trbounje, pa u Rašu u Istri. Kako su se mijenjali režimi, tako je dolazila smjena i vlasnicima rudnika, što je naš stogodišnjak na svojoj koži dobro osjetio.

“Srića, posli Talijana i Njemaca došlo je i Titovo naređenje, njegov zakon, pa od pedeset godina uzimaj penziju. Eto ti, po života san u penziji. Dobru službu san stuka i iman dobru penziju. Zato ovi mene i čuvaju ki Boga”, smije se Vaso, i u istom raspoloženju sjeća se anegdote iz “najopasnijeg rudnika”, Raše.

“Mene je odredilo da radim noću na održavanju. Tu noć došli ovi sa radne akcije oko ponoći, a meni došlo zaspat, pa moram spavat i gotovo. Maramicom svežem ručicu bučnoga stroja pa zaspem. Doša nadzorni i skupija cilu smjenu pa me gledaju. Ja na raport, a tamo direktor me pripozna još iz škole pa puka od smija. Za kaznu mi je ponudija stan i unaprjeđenje.”

Rado se Vaso sjeća sretnih dana pod zemljom, pogotovo jer je onih nesretnih bilo puno više. Brata je u rudniku izgubio, a i sâm je mogao život tako završiti.

“Strah bi me bilo kad ulazim u rudnik. To je najteži i najopasniji posa. Jedan put ja popodne doša radit i triba san sa minon baratat, i ka da mi je Bog reka da se u tom trenu okrenem i izađem vanka. Dva koraka san se odmaka i sve se srušilo, da san osta još sekund, aj ća. Ne bi me izvadilo za misec dana.”

 

 

Cijeli članak ovdje

raša istarski ugljenokopi raša rudnik kovar rudar vaso