Reagiranje Vedrana Kosa, kustosa labinskog muzeja, na članak "Propuštena prilika za dobru promociju"
17.1.2008. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Kultura
Malo si koje turističko središte na jadranskoj obali može priuštiti medijsku pozornost poput Labina, pogotovo kad je riječ o muzeju, i to uvijek iz pera novinara Marijana Milevoja. Zbog višegodišnjih napisa usmjerenih protiv gradskog Narodnog muzeja, koji su svoj vrhunac dosegli posljednjim člankom, pojavila se potreba za reagiranjem. Svojim dugogodišnjim negativnim pisanjem o muzeju autor teksta stvara lošu sliku o muzeju i među građanima Labinštine pa oni nerijetko s brigom i nevjericom znaju komentirati da bi rado posjetili muzej, ali je stalno zatvoren (informacije radi, od Uskrsa do studenog, kad je muzej otvoren, Labinjani ga gotovo i ne posjećuju!).
Narodni muzej otvoren je svake godine za posjetitelje, u kontinuitetu od Uskrsa do prve polovine studenoga. Početkom i krajem sezone radi prijepodne do 13 ili 14 sati, dok je tijekom sezone otvoren dvokratno. Zatvaranjem muzeja počinje jedna sasvim druga dimenzija u njegovom radu, koja očito nije poznata novinaru. Dvoje kustosa i kustos pripravnik brinu o oko 5.000 inventarnih jedinica (iako je u hrvatskim muzejima zaposleno prosječno pet stručnjaka - kustosa), a jedna spremačica čisti i održava izložbene prostorije i depoe površine oko 1.800 kvadrata. Svi izloženi predmeti se tijekom zime vade se iz izložbenih vitrina, vitrine se čiste, popravlja se drvenarija i razna oštećenja… Uz sve te činjenice, novinar Glasa Istre koristi svaku priliku da podsjeti stanovnike Labina i Istre da je muzej zatvoren u određenim razdobljima, pritom ne poznajući osnovna pravila muzejske struke i ne pitajući se koji su razlozi tomu. No, čudna li čuda, u 2007. godini je kroz »zatvorena« vrata muzeja ušlo oko 13.500 posjetitelja! Naravno da je želja djelatnika da je muzej stalno otvoren, 24 sata na dan, ali je to naprosto nemoguće. Ni financijske ni kadrovske mogućnosti za tako nešto ne postoje niti će u dogledno vrijeme postojati.
O njegovoj objektivnosti govori i podatak da se nijednom rečenicom nije osvrnuo na vrlo zapažene uspjehe muzeja koji je među prvima u Istri prišao realizaciji novog muzejskog postava, koji je izradio novi muzejski vodič na četiri jezika za novi postav, koji je među prvih pet ili šest muzeja u Hrvatskoj uredio info kiosk, itd.
Red je da se osvrnemo na tekst objavljen u Glasu Istre 2. siječnja pod naslovom »Propuštena prilika za dobru promociju«. Koliko god to zvučalo nevjerojatno, čuđenja koja obično turisti izražavaju u njegovim tekstovima uglavnom proizlaze iz razgovora u njegovoj knjižari, gdje ponekad i sam sugerira turistima da u Labinu imaju puno toga za posjetiti, ali eto, baš je ovih dana sve zatvoreno. Informacije radi, muzej je bio otvoren posljednje subote i nedjelje u 2007. U ta dva dana kroz stari grad prošlo je između 15 i 20 grupa turista i nešto malo individualnih gostiju.
Muzej, osim dvije prethodno najavljene skupine, nije posjetila nijedna grupa ili individualni gost! Pritom se ne radi o slaboj promociji muzeja, već o politici turističkih agencija i njihovih vodiča, kojima je cilj brzinski prošetati goste po obližnjem mjestu (u ovom slučaju Labinu), a nakon toga ih odvesti u najbliži bar i popiti piće ili nešto pojesti na njihov račun (tu činjenicu zna i sam autor teksta, ali ipak uvijek koristi priliku i slika turiste ispred zatvorenih vrata muzeja!).
Uplitanje i sugeriranje da se Grad ili Turistička zajednica miješaju u rad muzeja, što autor spominje u tekstu, direktan je napad na autonomiju Narodnog muzeja. Iako ponekad, prilikom kreiranja gradske kulturne politike, ne bi naškodio i pokoji savjet kustosa. Ponukana njegovim učestalim tekstovima, gradska je vlast »nametnula« da muzej ljeti bude otvoren i nedjeljom, ali je rezultat toga upravo minimalan, uz prosječno dva do pet posjetitelja po nedjelji.
U daljem tekstu spominje memorijalnu zbirku »Matija Vlačić Ilirik«, za koju kaže da je često zatvorena i usred ljeta. Ta zbirka već nekoliko godina za redom otvara svoja vrata krajem lipnja, a zatvara sredinom rujna. Ovom svojom konstatacijom on direktno vrijeđa marljive studente koji već godinama dežuraju na ulazu u zbirku.
Čitajući sve njegove dosadašnje članke vezane uz rad Narodnog muzeja Labin, kojih je popriličan broj, stječe se dojam osobne netrpeljivosti autora prema muzeju. Slučajnost ili ne, svi negativni članci o radu muzeja uslijedili su prije nekih desetak godina, kada je muzej odbio prodavati njegove knjige. Ako je to istina, žalosno je da medij u kojem radi koristi za osobne obračune s Narodnim muzejom i njegovim djelatnicima.
I za kraj još dvije činjenice. Pišući svoje članke on nikad ne traži izjavu muzejskih djelatnika, što nam dovoljno govori o njegovoj objektivnosti, a s druge strane tim potezima sve više gubi kredibilitet ozbiljnoga novinara. Na kraju svoga teksta, kao razlog zbog čega je muzej bio zatvoren, piše: »Odgovor je poznat…«. Mi ga ovim putem javno pitamo i molimo da obrazloži tu svoju konstataciju, koja je izgleda samo njemu poznata!
Vedran Kos
Narodni Muzej Labin Vedran Kos kustos reagiranje Glas Istre