Reagiranje na dokumentarni film o labinskim rudarima `Kamarati` - film o Muji i Fati iskarikiran do besvijesti uvreda je za sve Bošnjake

Reagiranje na dokumentarni film o labinskim rudarima `Kamarati` - film o Muji i Fati iskarikiran do besvijesti uvreda je za sve Bošnjake

6.3.2011. // Labin.com // Objavljeno u kategoriji Društvo

Reagiranje sugrađanke Raseme Ramić koju je duboko povrijedio prikaz svih `došljaka`, posebice Bošnjaka koji su `trbuhom za kruhom` stigli u Labin i time postali dio labinskog povijesnog nasljeđa u dokumentarnom filmu `Kamarati` Mladena Medića, donosimo u cijelosti:

 

Što reći na dokumentarni film "Kamarati"? Gnušanje? Sramota? Šok? Bilo bi pretjerano reći: "Brod luđaka bez kormilara", mada je dobar dio filma ostavljao taj dojam.

 

Gledala sam ga osjećajući da su me pozivom namamili u stupicu da bi me ponizili i izvrijeđali. Bilo je mučno mada sam se (kao svaki tvrdoglavi Bosanac) poslije svakog izlaska ponovo vraćala po još, samo da vidim može li biti gore. Ali, ja sam Bosanac koji zna za vodu, dapače za toplu vodu i muža (bio je rudar) sam uvijek dočekivala s ručkom. Nisu me kultivirali ni Pino ni Desa, već smo svi postajali civiliziraniji s vremenom.

 

Očekivala sam film o rudniku i rudarima s poštovanjem zbog svega na čemu i danas živimo. Dočekala sam crtice iz života koje mogu biti prihvaćene samo u pijanom društvu luđaka. Ništa od prikazanog čime se opisuje Mujo nije pravilo življenja, pogotovo ako se veže uz određeni narod ili kraj, jer i danas, 60 godina poslije mogu se naći nepismeni, nekulturni, pijani. Čak i mnogo bliže nego su spremni priznati. Ne treba putovati u Bosnu da bi se takvi našli.

 

Tko mi je kriv? Nisam očekivala film o Muji i Fati karikiranim do besvjesti! Da, rudnik je hranio mnoge od nas. I jalovu Dalmatinsku Zagoru i naprednu Sloveniju, Labinštinu posebno. Sve je nastalo na tom znoju i žuljevitim rukama, moraju priznati i vrli govornici iz filma.

 

I plakali smo za svakim poginulim iz mnogih razloga. Glad smo osjećali puno kasnije, kad su suze presušile. Laže tko kaže da se plakalo u strahu zbog gladi. Bio je važan "babo" i njegove hrapave ruke, crnilo oko očiju, na svakom korijenu dlake, i neugodan dah od ČIKE, i da svoju marendu donese kući, da svi skupa gladni kušamo nikad takve tople kobasice, koje su se samo iz treće smjene donosile. Bio je važan "babo" zbog istih razloga kao što je važan svaki tata, otac, apa...

 

Rudar je radio težak i opasan posao. Morao je hraniti brojnu djecu. Ona su "kriva" što su njegov trud pojela. Žena ga je "uvukla" u kredit. Da, ona je taj trut na njegovoj grbači! Koji govornik? Govornik za MEDIJ, ali ne ovaj kroz koji smo je upoznali!

 

Je li itko prije prikazivanja vidio taj film? Ako jeste, zašto je prikazan? Ako nije, zašto nije? Zar se mislilo da može "to" proći? Ma ima nas više nego što mislite da reagiramo na govor poniženja. Je li se moglo sve reći na drugi način? Jesmo li mogli bez većeg dijela prikazanog?

 

Pogledajte, pa odgovorite iskreno, iz dubine duše, dublje i od samog rudnika. Iskreno možete samo sebi odgovoriti, a ja znam odgovor. I zato nisam opisivala, ni nabrajala gluposti od viđenog. Preporučam, zapravo TRAŽIM da svaki "furešt" pogleda film da bi znao gdje je i šta je. Da se prestane zavaravati da je jedan od istih. Naići će u filmu na ljuljanje visećeg mosta koji gradimo desetljećima. Dobro je znati da ni poslije pola stoljeća nisi isti, ni prihvaćen kao onaj s kim si rastao, stasao, stario. A opet, SIGURNA sam da je to stav malobrojnih koji su se prikrili maskom radnih kolega, susjeda, sugrađana, političara za svoj džep. Gdje su oni što nas zastupaju? O, da, doći će nam na vrata, i obratit će nam se uskoro, kad im zatreba da ih poguramo na nekim izborima. A mi, naivni, čisti, prosti nikad nećemo shvatiti da je ono najvrednije što imamo, naš glas, njima najveće. Ono što poklanjamo bez ikakve cijene i naplate - važno im je.

 

Ništa rečeno nisu osobine naroda, već pojedinca u tom dalekom, zaostalom vremenu. I to među svim narodima. Dobrih 20-tak minuta (od 70) potrošilo se nabrajajući sve mane i okarakteriziralo Bosanca kao Muju iz vica, a to je ponižavajuće za ČOVJEKA koji je prerastao i izašao iz kože uskogrudnosti. Svi smo mi obilježeni precima. Što je loše u tome? Loše bi bilo da se svaki dan nismo trudili napredovati.

 

Previše sam rekla, ali ne sve. A na kraju ipak moram reći HVALA. Hvala zbog toga što nisam nikad veći BOSANAC nego kad se netko drzne da ga ismije. Mogu ja biti Indijanac, crnac, Kinez i bilo tko ponižen. Mogu iz inata svima onima ANTILJUDIMA i ANTI kosmopolitima. A iz njihove bare ja odlazim bez žaljenja, jer priznajem: ne spadam tu.

 

Ipak sam ja SAMO Bosanac. A ovo "SAMO" čini me većim čovjekom od većine govornika iz filma.

 

 

Rasema Ramić

 

 

Foto: Igor Radić, Glas Istre (snimanje dokumentarnog filma Kamarati, ljeto 2010.)

 

reagiranje vrijeđanje labinska republika mladen medić kovari kova je nasa dokumentarni film kamarati rasema ramić