Ravnatelj pazinskog Državnog arhiva: O Labinu postoji relativno bogata stručna i znanstvena literatura
25.6.2013. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Kultura
Hrvatski arhivi obilježili su 9. lipnja Međunarodni dan arhiva. Ovim je povodom u Državnom arhivu u Pazinu mr. Jakov Jelinčić, arhivski savjetnik i njegov dugogodišnji ravnatelj održao predavanje o "Knjigama zapisnika vijeća labinske komune iz vremena Venecije od 1566. do 1789". Ovo je ujedno bila i prigoda da s mr. Jelinčićem porazgovaramo o arhivu i njegovoj ulozi u današnje vrijeme, kada je mnogima, pa i stručnjacima jednostavnije surfati internetom.
- Kada sam pred 46 godina počeo raditi u Arhivu onda su nam jedina sredstva za rad bile, danas zaboravljene, pisaće mašine. Međutim, brže nego sam se nadao, došlo je vrijeme kompjuterizacije. Kompjuter je u svakom važno pomagalo, ali mladi često puta misle da je to jedini izvor informacija. Zato pitaju: imate li to kompjuterizirano? U vrijeme Jugoslavije bio sam nekoliko puta u arhivu u Veneciji gdje su već 1988. počeli kompjuterizirati građu. Kompjuter je kao krava, treba ga nahraniti, inače neće dati mlijeka.
Krivi podaci
Uočavao sam da se u literaturi pojavi neki krivi podatak koji se onda redovito ponavljao. Više puta sam bio na simpozijima gdje suljudi držali predavanja, a da prije toga nisu bili u arhivima u kojima se uvijek nešto novo može naći. Vidio sam, a i osobno u arhivima pronašao podatke koji su posve različiti od onih u literaturi. Smatram da je informatizacija bitna, ali ništa ne može zamijeniti dodir s arhivskom građom. Arhiv je meni drugi dom i smatram da tko jednom proguta malo arhivske prašine od nje se više ne oporavlja.
Bilježničke knjige
- Koji je značaj Državnog arhiva u Pazinu za Istru i šire?
- Ovdje je pohranjena gra-đa koja je nastala za vrijeme mletačke, austrijske, francuske i talijanske uprave u Istri, zatim uprave Jugoslavije i sada Hrvatske. Normalno je da se tu radi o građi čiji značaj prelazi granice današnje hrvatske Istre. Upravo zbog toga danas ovdje dolaze ljudi iz mnogih europskih zemalja, a neki čak iz Čilea i Argentine da bi došli do podataka o svom podrijetlu ili nečem drugom što ih zanima. Uz matične knjige koje su među najstarijima u svijetu tu je pohranjeno gotovo tri tisuće bilježničkih knjiga, što je više nego u svim hrvatskim arhivima zajedno. Imamo gotovo potpuno sačuvanu dokumentaciju iz vremena mletačke uprave u Novigradu i Labinu. Našao sam podatak da su Englezi 1804. u Umagu spalili gradsku arhivu.
- U povodu Međunarodnog dana arhiva govorili ste o knjigama zapisnika iz Labina u 16., 17. i 18. stoljeću?
- O Labinu postoji relativno bogata stručna i znanstvena literatura, a život se na tom području može pratiti od brončanog doba. U prvom tisućljeću prije Krista ondje žive Liburni. Dolaskom Rimljana Labin postaje municipij. Nakon 476. Labinom vladaju Goti, Bizant, Langobardi, a prve vijesti o Slavenima bilježimo u 6. i 7. stoljeću. Grad pod franačku vlast dolazi 788., pod vlast Oglejskih patrijarha 1208., a pod vlast Venecije 1420. Iz labinskog mletačkog razdoblja u pazinskom se Arhivu nalaze 702 bilježničke knjige zapisane rukama 70 bilježnika u vremenskom rasponu od 1525. do 1818. Neki od labinskih bilježnika djelovali su nakon pada Venecije u austrijskom i francuskom razdoblju početkom 19. stoljeća. Iz tog razdoblja sačuvana su 584 zapisnika sjednica labinskog vijeća.
Najviše umrlih u kolovozu
Vijeće Labinske komune činilo je, prema zapisniku od 26. svibnja 1658. godine 26 punoljetnih muškaraca koji su sudjelovali na sjednicama. Polovica, dakle 13 članova, članova dolazilo je iz obitelji Luciani, zatim po tri iz obitelji Ferri, Negri i Scampicchio, po dva iz obitelji Manzin i po jedan iz obitelji Dragonja i Lupetina.
- Što se može naći u tim zapisnicima?
- Mnogo toga. Vijeće je raspravljalo o najrazličitijim pitanjima, praktično o svemu o čemu je ovisilo funkcioniranje Komune, o svim segmentima života u Labinu. O izboru kancelara, sudaca koji su sudili uz podestata, o izboru liječnika, učitelja, orguljaša, kovača, kontrolora mjera i ostalih javnih djelatnika i službi.
U njima nalazimo odluke o cijenama pšenice i drugih žitarica, zatim vina, ulja i ostalih proizvoda. Međutim, podaci o stanovništvu su prilično šturi, ali nalazimo da je Labin s pripadajućim teritorijem 1477. imao između 2.850 i 3.500 stanovnika ili, primjerice 1579. oko 2.000 stanovnika. Ljudi su živjeli skromno. Suše su bile česte koliko i poplave, hladnoće velike, ljetine nikakve, a komunalna blagajna često prazna.
U gradu su kuće bile čvrsto građene, a kako se živjelo u okolici može ilustrirati zahtjev Dominika Brešca od 2. kolovoza 1765. koji od Vijeća moli kameniti teren u kontradi Kunj da si konačno sagradi kući i da se, kako piše, "oslobodi šume i da ne gleda svoju jadnu obitelj na cesti izloženu nedaćama vremena".
Zbog nedostatka vode higijena je bila na niskim granama, pa su ljudi često umirali od raznih bolesti, a najviše je umrlih bilo u kolovozu, rujnu i listopadu. U zapisnicima se kao prvi ljekarnik spominje Pietro Zentil iz Rijeke koji je u službu primljen početkom 1578., a odlukom vijeća lijekove je prodavao po cijenama koje su vrijedile u Kopru. Zanimljiva je i rasprava o orguljašu. U zapisniku sjednice održane 2. kolovoza 1664. zapisano je: "Budući da su se prihodi Komune povećali, svi slojevi stanovništva traže da se angažira jedan dobar orguljaš, skladatelj i dirigent, kao pokojni Gabriele Puliti. Godišnja plaća bila bi mu 105 dukata, a bio bi primljen na tri godine".
- Ima li i zanimljivosti koje se mogu smatrati neobičnima?
- U zapisnicima nastalima koncem 16. i onima iz 17. stoljeća nalazimo podatke o zaštiti grada od upada Turaka. Nalazimo i da su zbog velike hladnoće 1709. stradali mnogi usjevi i uginule mnoge životinje. Glad je Labinštinu zahvatila 1766., a poplave 1763. Među zanimljivosti svakako treba ubrojiti odluku od 2. veljače 1684. kojom se daje nagrada od jednog dukata nalazniku vučjeg legla. Nagrada je raspisana zbog velike štete koju su vukovi nanosili stadima. Vijeće je odlučilo da će vučići biti ubijeni na trgu, a onaj koji ih je našao mora prisegnuti da ih je uništio i to zato da netko drugi ne donese vučića i kaže da ga je našao u drugom leglu.
RAZGOVARAO
Mirjan RIMANIĆ
državni iarhiv labin pazin labinska komuna jakov jelinčić