Raški golubovi teksani najbolji u Hrvatskoj
11.7.2012. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Ostalo
RAŠA - Đino Jelenić uzgajivač je golubova i predsjednik Udruge za uzgoj i zaštitu malih životinja Gardelin 2000 koja okuplja 30-ak članova s Labinštine.
Prvi njegov nastup na nekoj izložbi dogodio se davne 1985. godine u Karlovcu, kada je s golubom pasmine štraser dobio ocjenu vrlo dobar. Izložbu je organiziralo karlovačko Udruženje za uzgoj i zaštitu sitnih životinja, kojega je bio član.
Bila mu je to, naime, najbliža udruga te vrste. Proći će četvrt stoljeća do trenutka kada će se takva, na njegovu inicijativu, osnovati na Labinštini. Udruga je organizirala dvije regionalne izložbe malih životinja u Labinu, krajem 2010. i 2011. godine.
- Udruga nam broji 30-ak članova, uglavnom uzgajivača golubova, ali imamo i uzgajivača kokica i purana, kunića, kanarinaca i češljugara. Do sada smo privukli osam mladih članova i time se ponosimo, kaže Jelenić.
Golubarstvom se počeo baviti početkom 80-ih godina, nakon što mu je susjeda poklonila nekoliko običnih golubova križanaca, a to je, kaže, najbolji način upoznavanja s ovim hobijem.
- S vremenom se čovjek odluči koja mu pasmina najviše odgovara. Meni su uvijek bile đir krupnije vrste i zato sam se odlučio za američkog teksana. To je golub vrlo zahvalan za uzgoj jer je otporan na bolesti i brzo raste, a razlikovati mužjaka od ženke moguće je od prvog dana nakon što se izlegu jer ženke imaju više paperja, objasnio nam je.
Teksan potječe iz američke savezne države Teksas gdje je uzgojen 50-ih godina prošlog stoljeća križanjem američkog kraljevskog goluba i francuske pasmine mondena. Namjera je bila dobiti pasminu koja bi se uzgajala na farmama za konzumaciju mesa i kao takva je prenijeta u Europu, ali se s vremenom ovaj golub koji dostiže težinu do 850 grama počinje uzgajati samo za izložbe, odnosno zbog ljepote. Jelenić je sa svojim primjercima osvojio niz državnih šampionskih titula.
Teksane se ne pušta iz kaveza, a pri pripremi za izložbu važna je prehrana, kombinacija kukuruza, pšenice, graška, grahorice, suncokret, proso, ljuštena zob te bijeli crveni sirak. Ista hrana vrijedi i za golubove prevrtače, ali oni moraju letjeti jerih se cijeni po tome kako se i koliko prevrću tijekom leta, što im je instinktivni pokret. Đinov sin Oliver golubarko umijeće uči uzgajajući sisačke prevrtače, domaću pasminu iz 19. stoljeća.
- Simpatični su zbog ćube na glavi i neodoljivi dok se prevrću u visini. Tako mogu letjeti dva-tri sata, kaže Oliver, koji je na prvim izložbama postigao ocjenu vrlo dobar.
Prevrtače prije nastupa na izložbi treba trenirati, a to se čini selekcijom: jato od 15 do 20 golubova pušta se iz kaveza svakoga dana uvijek u isto vrijeme nakon čega dobiju hranu za taj dan, odnosno ptice s vremenom nauče da se od njih traži let u zamjenu za hranu, a na uzgajivaču je da uoči koja se ptica slabije prevrće i zamijeni ga drugom.
Jelenići uz golubove uzgajaju i kokoš hrvaticu, uz zagorskog purana jedinu domaću vrstu peradi pod zaštitom Ministarstva poljoprivrede. Cijena kokoši te pasmine, koju neki zovu i dudica, iznosi 150 kuna, a za jednog teksana valja izdvojiti stotinjak eura.
Članovi "Gardelina 2010" ljeto će provesti u pripremama za Europsku izložbu malih životinja u Leipzigu u rujnu ove godine na kojoj se očekuje do stotinu tisuća izloženih ptica.
Robi SELAN
đino jelenić golubarstvo golubovi hobi teksani