Raša spomenik kulture samo na papiru: Kada zaštita arhitektonskog bisera?
22.9.2010. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Kultura
Iako Raša slovi za biser moderne arhitekture, zasad je to samo na papiru. Pozitivnim impresijama dok šećete njegovim ulicama, čija je posebnost da se sve sijeku pod pravim kutom, nema mjesta.
Kuće, naime, više baš i nisu "potpuno jednake", već su fasade uređene po pojedinačnim stilskim i kolorističkim rješenjima vlasnika stanova, često dalekih od "ukusnog i lijepog". Nerijetke su terase umjesto vinovom lozom ili kakvim drugim prirodnim hladom zatvorene aluminijskom stolarijom, valjda za dodatni "životni prostor".
Neredu u prostoru i zapuštenosti uvelike kumuje (i) to što Općina još nema svoj prostorni plan, čije je donošenje i zakonska obaveza.
Trg u središtu mjesta, onaj manji pred općinskom zgradom i marketom, nazvan je po ocu Raše, Tršćaninu Gustavu Pulitzeru Finaliju. To priznanje vrsnom, originalnom i prepoznatljivom arhitektu slaba je utjeha.
Uputnije bi bilo da je njemu u čast spriječena stihijska (nado)gradnja i tako što više sačuvan izvorni oblik grada, koji je zbog svojih arhitektonskih vrijednosti evidentiran kao spomenik kulture, a očekuje se i njegov upis u registar kulturnih dobara RH.
Pulitzeru je, kako u knjizi "Raša moje mladosti" piše labinski novinar i publicist Marijan Milevoj, bilo provjereno projektiranje rudarskog naselja, kao jednog od 12 novih, modernih gradova koji su trebali oslikavati svekoliku moć fašističkog režima.
Raša je izgrađena u svega 547 dana na ledini od ruba Krapna do početka netom isušene Raške doline, u ravnini sela Kokoti. Gradilište je posjetio i sam Mussolini, koji navodno pritom nije bio zadovoljan lokacijom grada, već je prednost davao prozračnijoj i prostranijoj Kapelici. Grad je svečano inauguriran 4. studenoga 1937. godine.
Zamišljen za četiri tisuće stanovnika, isprva je udomio njih upola manje, i to u lijepim dvosobnim stanovima. Između ostalog, imao je suvremeni hotel sa 152 kreveta, vodovod, javnu rasvjetu, telefonsku centralu sa 130 brojeva, olimpijski bazen, nogometno igralište, toplanu…
Sadržaje su zaokružili škola, dječji vrtić, bolnica, upravna zgrada rudnika, ona Municipija, trgovina, pošta, kinodvorana s "Dopolavorom" (današnja dvorana RKUD-a), u kojem su u slobodno vrijeme boravili rudari i ostali radnici.
Što je ostalo od izvornosti? Donekle je sačuvan središnji trg. Njime dominira crkva sv. Barbare (zaštitnice rudara), koja oblikom asocira na prevrnuti rudarski vagonet, a zvonik ravnih crta podsjeća na rudarsku lampu. No, i na popularnoj Placi bilo je sumanutih poteza, poput zatvaranja crkvene lođe, u kojoj se neko vrijeme nalazio salon namještaja (!).
- I središte mjesta neprimjereno je uređeno. Prije svega, na općinskoj zgradi su umjesto originalnih zemljano-svijetlih boja, vjerojatno zbog nedostatka novca, odabrana neprilična koloristička rješenja, kaže rovinjski arhitekt Antonio Rubbi.
Po njemu, za bespravnu gradnju u Raši nisu toliko krivi mještani, već tromost nadležnih ustanova i inspekcija te lokalna uprava. (I. RADIĆ; snimio G. NAČINOVIĆ)
spomenik kulture kultura raša gustavo pulitzer finali pulitzer finali arhitektura