Osvrt: Padobranac može biti padobronac
31.10.2013. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Kultura
Ivana Nežić, znanstvena novakinja na Odsjeku kroatistike Filozofskog fakulteta u Rijeci, rodom iz Viškovića nedaleko Koromačna, sutra brani doktorsku disertaciju "Fonologija i morfologija čakavskih ekavskih govora Labištine". Sastavila ju je na temelju svojih istraživanja provedenih ovoga proljeća, koja su bila prvi temeljiti znanstveni pristup labinskoj cakavici uopće.
Ovaj rad nije samo jedan od priloga dijalektologiji i kroatistici, on dolazi u pravi trenutak za budućnost labinskog govora, koji je nematerijalno kulturno blago.
Stanje nije loše, što je i Nežić zapazila tijekom istraživanja. Labinjani su dosta osviješteni o potrebi očuvanja dijalekta. Na Labinštini djeluje mnoštvo dijalektalnih pjesnika koji se pojavljuju u raznim svečanim prigodama, Malvina Mileta je čak napisala roman na cakavici, novinar i publicist Marijan Milevoj objavio je rječnik "Gonan po naše",
Radio Labin tjedno emitira emisiju na dijalektu, osnovnoškolci o dijalektu uče u sklopu nastave hrvatskog jezika, a Gradska knjižnica svakog Mjeseca knjige, pa tako i ovog, raspisuje literarni natječaj "Ca je ča". E, ali sve to na kojem dijalektu?
Pitanje nije besmisleno. Svatko piše na temelju svog mjesnog govora ili čak uže, onako kako govori u svom domu. Istraživanja su otkrila da postoje tri tipa labinskog govora. Drugo, svaki se jezik s vremenom mijenja. Na samo da se javljaju generacijska raslojavanja u kojima mlađi ne koriste nekadašnje izraze i riječi, nego ih i stariji, po prirodi konzervativni ljudi, bombardirani vanjskim utjecajima zamjenjuju novima, modernima. Možemo otići do najstarije none i nonića u nekom selu i reći da je njihov govor onaj pravi ili reći da su ga "Merikani" u SAD-u sačuvali jer su izbjegli sve one utjecaje kojima smo mi bili podvrgnuti, ali treba znati da je to samo govor konzerviran u nekom trenutku svojih neprestanih promjena. Stoga ovo istraživanje fonologije i morfologije dolazi u pravom trenutku jer rasvjetljava bit dijalekta, što je temelj za njegovu standardizaciju koja će biti okosnica za njegov daljnji razvoj. Na primjer, ako je neko dijete uvjereno da se padobranac na labinskoj cakavici kaže padobronac, zašto ne? Ali, možda netko ima riječ koja je više u duhu govora.
Ono što nam je također neophodno da bismo dijalekt održali živim je postaviti ga na Internet, jer ono čega danas nema u elektroničkom obliku kao da ne postoji. Nežić kaže da na terenu ima materijala za barem još tri istraživanja i deset istraživača. Jedan www. calabin.hr znatno bi im olakšao posao.
Robi Selan
ivana nežić cakavica dijalekt