Osvrt: Mora - igra i razuma i osjećaja

Osvrt: Mora - igra i razuma i osjećaja

29.11.2012. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Zabava

Neplanirano i neočekivano, mora se nedavno na Labinštini igrala dva dana za redom: u Pićnu na "Martinu bez etikete" i na turniru u Čepiću. Time je ova igra, koja je za vrijeme Jugoslavije bila praktički zabranjena, iskočila u centar pozornosti.

Čepljanski igrači imaju namjeru slične turnire organizirati po cjeloj Labinštini, a potom i Istri ne bi li jednog dana osnovali ligu - županijsku, a potom i nacionalnu. Inače, mora je poznata još od antičkih vremena i raširena je po cijelom Sredozemlju, slično kao boćanje. U Dalmaciji je zovu šijavica i igraju je nešto drugačije nego u Istri i na Kvarneru. Osobno, pojam more još iz djetinjstva vezujem za pojmove: oštarija, lupanje, "barufa" i milicija. Naravno da smo kao klinci pokušali to igrati, a kasnije sam bio u prigodi okušati se sa Šumbercima i Kršancima.

Nisam imao šanse s iskusnim vukovima i najvjerojatnije sam zato moru svrstao među marginalne folklorne pojave osuđene na izumiranje, ali od proteklog vikenda mislim drugačije.

Mora je psihofizički izvanredno zahtjevna igra. Slično kao u đaponezi, gdje je potrebno pogoditi ukupan zbroj šibica ili novčića koje dva igrača drže u rukama, ovdje je potrebno pogoditi zbroj prstiju koje će dva igrača pokazati, ali to je treba učiniti u trenutku i u ritmu koji igra nameće. Maksimalan ukupan zbroj nije šest, nego deset, što povećava broj kombinacija.

Nužno je pokušati se poistovjetiti se s umom protivnika, koji također procjenjuje što vi mislite, pa i to treba ukalkulirati, ali on je također toga svjestan - i tako unedogled! Prije "bacanja" prstiju igrači udare šakom o stol. Bez tog udarca nemoguće je igrati jer upravo taj pokret i osjet "resetiraju" um od prethodnog bacanja i on postaje spreman za novu percepciju, razmišljanje i odluku. Neizvjesnost, a time i napetost veliki su, pa je također nemoguće igrati tiho ili umjerenim glasom. Mora, dakle, jednako upošljava lijevu i desnu stranu mozga jer pod navalom adrenalina treba zadržati sposobnost računanja i logičkog razmišljanja.I tako satima!

Dakako, postoje taktike i trikovi. Primjerice, pojedinim igračima učestalo "bježi" isti broj prstiju, pa protivnik koji to uoči profitira. Jedan od trikova je nerazgovjetno izvikivanje brojeva, pa si lukavci znaju zabilježiti punat iako ga nisu osvojili. Pobuni li se onaj drugi, velika je vjerojatnost da će nastati svađa.

Upravo zbog takvih događaja napisi "Zabranjeno igranje more" u krčmama nisu bili rijetkost. Primjerice, Mussolini je u Italiji moru zabranio 1931. godine i ta je zabrana još na snazi, osim u Autonomnoj pokrajini Trident gdje je zabrana ukinuta 2001. godine.

Ali, očistimo li moru od njenih krčmarsko - kockarskih natruha i ponudimo je "dezinficiranu" kao sport, ona ima svoju budućnost. Stoga, Čepljani naprijed!

 

Robi Selan

 

 

 

 

mora igra čepić stare igre