Osvrt: Bijela kuga – labinska tuga
18.6.2008. // Barkun // Objavljeno u kategoriji Društvo
Podatak da rabački hotelijeri već drugu godinu za redom traže sezonce izvan Labinšćine gradski oci Labina slavodobitno tumače kao zornu potvrdu svoje uspješne razvojne i gospodarske politike, plod čega je veliko smanjenje nezaposlenosti, odnosno porast zaposlenosti. Jer da nije tako na Zavodu za zapošljavanje bi bilo dovoljno radnih ruku ne samo za turizam, već i trgovine, industriju, građevinarstvo i druge djelatnosti, koje također sve teže dolaze do traženog profila radnika – prisnažit će ovdašnji političari, pozivajući se na veliku nezaposlenost prije nekoliko godina.
Pravo stanje je ipak drugačije, manje optimistično, što je poznato i vladajućim političarima Labina, ali im je milije manipulirati brojkama i zbiljom, jer samo tako mogu sačuvati vlastite, vrlo dobre pozicije. Naime, točno je da sezonaca nedostaje, što se nije događalo ni kada je na Labinšćini bili oko 11 tisuća zaposlenih, a potreba za sezoncima, zbog politike zapošljavanja, mnogo veća nego danas.
Zbog čega danas nedostaje vrsnih kuhara i konobara, ali i drugog osoblja, čime se ugrožava kvaliteta usluge ovdašnjih hotelijera? Najbolji odgovor je dao jedan rabački kuhar, koji kaže da razmišlja u zapošljavanju u industriji, gdje su mu primanja ista, a ima slobodna sva poslijepodneva i vikendi. Uz godišnji odmor usred ljeta, kada se hotelski radnici kupaju u vlastitom znoju! Slično su učinili i mnogi njegovi kolege i nije im žao.Druga ne manje primamljiva je varijanta trajni ili sezonski odlazak na rad u neki od talijanskih hotela, gdje su primanja znatno veća nego u našoj turističkoj privredi, zbog čega već gotovo dva desetljeća traje odljev kvalitetnih “bijelih bluza”.
Kako se slični trend odvija i u drugim gospodarskim djelatnostima, pa se, primjerice sve manje školovanih mladih ljudi vraća u svoj zavičaj, a i oni koji ostaju sve rjeđe stvaraju obitelji, posljedice takvog "gospodarskog čuda" vrlo se plastično oslikavaju u sve praznijim školskim klupama.Dok je još ne tako daleke 1996. godine osnovnu školu na Labinšćinu pohađalo oko 2400 učenika, njih se broj u zadnje tri godine stabilizirao na brojci od svega oko 1450 učenika. Tako veliki pad nataliteta ne samo da ugrožava ovdašnje gospodarstvo, već opasno prijeti i ukupnom razvoju Labina i Labinšćine i njenom svekolikom identitetu.
Veliki iskazan pad nezaposlenosti više je posljedica iseljavanja mladih i “bijele kuge” nego intenzivnog otvaranja radnih mjesta, čiji se broj kreće oko 7000, što je za oko četiri tisuća manje od predratnih brojki. Stalno kokodakanje političara vladajućeg IDS-a o uspješnom oporavku Labina zahvaljujući njihovim pravim i mudrim potezima, mogli bi se još i progutati, da se time zapravo ne zaklanja pogled od prave istine – nepostojanja odgovora na pitanje što Labinjane sutra čeka. Uz slabu plaću za naporan fizički rad većine zaposlenih, neprepoznatljive proizvode te egoistične političare totalitarnog pedigrea, koji nisu samo labinski specifikum, vrijeme za uzbunu je poodavno isteklo. (Marijan Milevoj)
zaposlenost kadar potražnja Labin osvrt