Osvrt: Bez lože nema turizma
15.3.2012. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Društvo
Na terasi Veloga kafe u Labinu ponovo čujem njemački, a taksisti čekaju na svom stajalištu uživajući na suncu kao gušteri - predsezona je tu. Puno je trebalo raditi da stari grad uđe u našu turističku ponudu, a posao nije ni izbliza dovršen. U tom trudu svi smo zdravo za gotovo prihvatili glavni hendikep - zatvorenu gradsku ložu.
Ta je povijesna građevina u vlasništvu Grada i pod zaštitom države, ali zgrada koja se uz nju drži te polovica druge takve zgrade u privatnom su vlasništvu i stoje zatvorene I neiskorištene već duže od deset godina. Nedavno piljenje grana divljih kestenova uz rub trga otvorilo je zaboravljeni pogled na fasade starogradske jezgre pa tako i na fasade tih objekata. Postoji li gori znak o zapuštenosti zgrade od otvorenih prozorskih kapaka? Sa stražnje strane jedan je i otpao, drže se samo metalni okviri. Zbog tih objekata, koji sve više počinju sličiti na ruglo, istočna je, dominantna strana trga u potpunosti mrtva. Krivac?Začudo, u ovom slučaju ne postoji.
Loža je početkom 90-ih bila vlasništvo Ugostiteljskog poduzeća Istra. Služila je kao terasa restorana u prizemlju, a ostatak kao sjedište tvrtke.
Prvotna namjera Istre bila je urediti hotel pa je svaki ured imao zaseban sanitarni čvor jer su to u biti hotelske sobe. Ukupno je riječ o oko 700 četvornih metara prostora. U procesu privatizacije objekt je kupio Jakov Brnjac iz Nedešćine, koji je u SAD-u stekao izvjesni kapital. Imao je dobre namjere, ali pokazalo se da je prilično neodlučan i nepovjerljiv prema sklapanju biznisa u "old country", čemu se, je li, ne treba čuditi. Više se puta odazivao na razgovore s gradonačelnikom, koji ga je poticao da objekt privede nekakvoj funkciji. Napokon se odlučio na rekonstrukciju restorana kao prvu fazu, za što mu je projekt sačinio arhitekt
Slavko Batelić. Druga faza bila je obnova soba, a kada je došlo vrijeme da se Batelić ponovo prihvati olovke, odustao je od investicije. Kratkotrajno je restoran iznajmio kao kafić s videoigrama, a potom se ipak odlučio za realizaciju prve faze. Nije ju dovršio jer se razbolio i umro.
Njegova udovica je vlasništvo kasnije prenijela na jedinu kćer, Nives Gašparini iz Nedešćine. Gospođa kaže da je svjesna da bi nešto trebalo učiniti s objektom, otvoriti ga ili prodati, ali teško je o tome odlučiti u ovim vremenima nesklonima poslovnim potezima. Grad je ložu od ostalog dijela izolirao drvenim pločama da bi je mogao koristiti kao izložbeni prostor.
Gradonačelnik Tulio Demetlika kaže da će uskoro obitelji Gašparini pozvati na razgovor te da im je Grad voljan pružiti svu potrebnu pomoć ne bi li ovaj objekt prevažan za turizam u starom gradu napokon bio priveden funkciji.
Robi Selan
gradska loža loža labin demetlika