Novi zakoni koji su stupili na snagu početkom 2010.:OIB na snazi, matični broj odlazi u povijest; Seljak će sam sebi plaćati 25 kuna za litru rakije; legalizacija lihvarima
4.1.2010. // Slobodna Dalmacija // Objavljeno u kategoriji Dobro je znati
Prvim danom 2010. na snagu je stupio novi Zakon o potrošačkom kreditiranju koji bi trebao znatnije zaštititi građane od lihvarenja. Zakon donosi nekoliko važnih novosti, no stručnjaci u najnovijoj regulativi primjećuju brojne slabosti. Najslabiji i najproblematičniji dio novog Zakona jest njegova provedba i nadzor nad provođenjem, smatra Marija Duljković, stalna sudska vještakinja za bankarstvo i financije. “Osobno nisam zadovoljna s nadzorom nad poštivanjem zakonitosti u poslovanju kreditora, odnosno banaka kao najčešćih vjerovnika kod potrošačkog kreditiranja. Više subjekata nadzora, u kojem jedna institucija daje licence, a druge kontroliraju poštivanje zakonitosti u praksi do sada se nije pokazalo uspješnim niti korisnim za potrošače. Bojim se da će i nadalje biti tako”, tvrdi Duljković.
Manjkav nadzor
Prema odredbama Zakonaa, naime, da bi uopće mogli kreditirati građane, kreditori i kreditni posrednici od sada moraju imati trogodišnje odobrenje Ministarstva financija. No, podložni su nadzoru drugog tijela, Državnog inspektorata. S ovakvim manjkavim nadzorom, smatra Duljković, brojni lihvarski kreditni uredi koji se oglašavaju na stupovima javne rasvjete samo će legalizirati svoje poslovanje. “Nadzor nad njima biti će znatno manji nego nad bivšim štedno-kreditnim zadrugama”, zaključila je Duljković. Iako je Zakon usklađen s europskom regulativom i prati najnovija europska rješenja u području potrošačkog kreditiranja, neke nedosljednosti i dalje postoje. Naime, Zakon se odnosi na kredite u iznosu od 1500 do milijun kuna. Najveći mogući iznos u protuvrijednosti doseže 137.000 eura dok europske direktive predviđaju najveći iznos do 75.000 eura.
Odustajanje od kredita
Zakon predviđa i uvođenje indeksne ili referentne stope koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu. Kreditori sada više neće moći mijenjati kamatnu stopu prema svojim potrebama i izračunima bez ikakvog uvida od strane klijenta. Korisnici kredita od njega mogu i odustati u roku dva tjedna bez navođenja razloga. Taj rok počinje teći od dana sklapanja ugovora o kreditu ili od dana primitka uvjeta i informacija o kreditu od vjerovnika. Naknada za prijevremenu otplatu kredita od sada se ne naplaćuje ako se otplata izvršava prema ugovoru o osiguranju koji je jamstvo otplate kredita. Naknada se ne naplaćuje niti ako se radi o dopuštenom prekoračenju ili ako je kredit otplaćen u razdoblju tijekom kojega nije određena fiksna kamatna stopa. Naime, do sada se u praksi naknada uredno naplaćivala na nedospjelu glavnicu i u visini prema odluci svake banke.
zdvojeno Objedinjavanje nadzora
Marija Duljković smatra kako bi se u Hrvatskoj trebala razmotriti mogućnost objedinjavanja bankarskog i financijskog nadzora u jednom tijelu. Pritom navodi primjer njemačkog Saveznog zavoda za nadzor nad financijskim uslugama nakon čega se objedinio, racionalizirao i pospješio nadzor na bankarskim i financijskim uslugama. U Hrvatskoj te poslove obavljaju HNB i Hanfa.
Rakiju ću morat kupovat sam od sebe!? I to po 23 kune. Ma bogati, neće moći! - dreknu Ivica Šimić iz sela Dubovik s padina Dilj-Gore. Iskočila čovjeku žila na čelu tako da sam požalio što sam ga na prvi dan Nove godine uopće uznemirio pitanjem što misli o Zakonu o trošarinama i o oporezivanju na alkohol i alkoholna pića koji je na snagu stupio 1. siječnja.
Nema više pečenja rakije u vlastitom dvorištu bez podmirenja obveza prema državi. Tako kaže novi Zakon o trošarinama.
Ne boje se inspektora
Po domaćinstvu može se ispeći 20 litara čistog alkohola što je otprilike 40 litara rakije (jakosti 40% ili 16 gradi), valja platiti sto kuna za kotao ako je njegova zapremnina od 40 do sto litara. Za kotao zapremnine veće od sto litara plaća se 200 kuna godišnje. Višak rakije država će naplatiti 22-25 kuna po litri.
- Ma koja je to rakija od 16 gradi, ''''''''ko to pije i začeg'''' služi? - pita se Šimić, poznatiji i kao Ivica od Jarca što duguje izvoru uz svoju kuću kojeg Dubovičani zovu Jarac. - To je gospodski rezon jer oni ne znaju od čega, ni kako se peče rakija. To kažu oni, a mi ćemo radit k''''o što su radili naši pradjedovi. Men'''' je malo kad imam 200 litara. Pa ko men'''' može uzimat moju rakiju, ma ne dam pa nek'''''''' dojde ''''''''iljadu inspektora. U selo ne mogu uć'''''''', a da ih se ne opazi, a preko Dilja, šume i šikare su i partizani ''''''''lače poderali.
U selu Grabarje živi Grga Perković čija obitelj u svom vlasništvu ima kazan za pečenje rakije kojeg je još 1928. napravio poznati požeški kazandžija Petar pl. Preradović.
Namet i na ušur
- Taj Zakon je donio neki “padobranac” sličan onome tko je donio zakon o općinama. Što se tiče paušala za kazan, to je u redu, ali samo ako kazan iznajmljujem i na njem zarađujem.
No, ako ga koristim za svoje potrebe zbog čega moram plaćati kao i onaj kome je to posao? Ili, što će se dogoditi kada meni za kazan daju ušur u rakiji kao što je uglavnom običaj. Dakle, dobijem za svoj kazan stotinjak litara rakije i onda moram tu rakiju platit državi!!! Po meni je taj zakon apsurdan - kaže Grga.
Pita se što će biti kada se djeca odluče udavati, ženiti. Imaš 400 svatova, neka svatko popije po 2 dcl, to je 80 litara. - Hoću li godinama skupljati po 20 ili 30 litara rakije kako bi imao za jedne svatove? To je apsurd, a tih 30-ak litara vlastite “besplatne” rakije za jedno šokačko domaćinstvo je premalo. Pa u našim kućama uvijek ima gostiju - rezignirano će Grga.
Danak iz prošlosti
Zvonimir Prislinger, diplomirani ekonomista iz Podvinja, nezaposleni branitelj pokušava svoju egzistenciju osigurati voćarstvom. Ima tisuću debala šljive koja ove godine treba doći u puni rod.
- Očekujem 20-ak tona i od jednog dijela namjeravam ispeći rakiju. Dobijem oko 500 litara, a po Zakonu morat ću državi platiti 450 do 470 litara što je oko 11 tisuća kuna! Uvjeren sam da će se Zakon mijenjati i nadopunjavati - kaže Zvonko.
- Još u staroj Jugoslaviji država je započela naplaćivati “višak” rakije. Nastavilo se u onoj socijslističkoj i trajalo do kraja 60-tih - kaže Ivan Zirdum koji je s ocem pekao rakiju po šumama bježeći ispred financa, žandara, porezana i milicajaca. Tada su to zvali Karađorđevićev namet, a ovaj zovu Karakosor danak u rakiji.
Velike kazne za kršenje zakona
zakoni novi zakoni zakon o trošarinama autohtoni proizvodi oib kako pronaći svoj oib zakonodavstvo lihvarenje