Nastavljeno suđenje Rockwool vs Rupnik - Ružić: bili smo spremni Rockwoolu dati zemljište besplatno

Nastavljeno suđenje Rockwool vs Rupnik - Ružić: bili smo spremni Rockwoolu dati zemljište besplatno

29.5.2009. // Radio Labin // Objavljeno u kategoriji Crna kronika

Danas je na Općinskom sudu u Puli održano još jedno ročište u slučaju Rockwool vs Josip Anton Rupnik, tužbe za klevetu, te je saslušan svjedok i bivši načelnik Općine Pićan Branko Ružić. Na raspravu je bio pozvan i direktor IDA-e Darko Lorencin, no prema službenoj informaciji, nije zaprimio poziv, te se nije pojavio na ročištu. Tako je za razliku od prošle, maratonske rasprave, ova današnja potrajala znatno kraće, dok je glavna rasprava zakazana za 24. lipnja. Prema iskazu svjedoka Branka Ružića, tvornica je došla preko direktora TE Plomin koji je sugerirao poduzetničku zonu Pićan. U igri je inače bilo osam lokacija u Hrvatskoj i dvije u Sloveniji. Kao najpovoljnija lokacija, pokazala se ona u Pićnu, kako kaže Ružić zbog riješene infrastrukture i duplog izvora električne energije, povoljne cijene zemljišta, blizine luke, te geostrateškog položaja.

Zemljište u vlasništvu Općine Pićan, 33 hektara nije zadovoljavalo potrebe tvornice zbog neodgovarajuće statike, te su predstavnici Rockwoola iskazali interes za susjedno zemljište koje je bilo u vlasništvu fizičkih osoba. Početna cijena zemljišta je bila 15 eura po metru kvadratnom, dok je tvornica za cjelokupno zemljište Općinsko i privatno bila spremna izdvojiti svega milijun eura. Kako Rockwool nije htio dalje pregovarati s fizičkim osobama, Općina Pićan na čelu s Brankom Ružićem potpisala je predugovor s tvornicom Rockwool da će navedeno zemljište u vlasništvu fizičkih osoba dobiti po cijeni ne većoj od 2 eura po kvadratu, te da će isto biti prenamijenjeno u građevinsko, odnosno industrijsko.

Zanimljivo je da je baš u to vrijeme, paralelno s pregovorima o najpovoljnijoj lokaciji, Općina Pićan bila u fazi izrade Prostornog plana, no kako kaže Ružić, radilo se tek o slučajnoj podudarnosti.

Općina Pićan je dakle, kupila zemljište od fizičkih osoba po 2 eura te ga po istoj cijeni prodala Rockwoolu. Razlog drastičnog spuštanja početne cijene, kako objašnjava Ružić leži u međusobnim nesuglasicama između troje vlasnika zemljišta, kao i činjenici da je nekadašnji vlasnik to zemljište od Općine kupio za 90.000 eura. “Vlasnici koji ne žive na tom području, već u Sloveniji i Puli, znali su da će se na toj lokaciji graditi tvornica i na kraju su shvatili da će jedino na taj način dobiti bilo kakvu zaradu od tog zemljišta koje ionako stoji godinama neobrađeno”, kazao je Ružić, te dodao da bi dobiveni novac od Rockwoola za kupnju tog zemljišta u slučaju ne sklapanja posla vratili tvornici. “Za poljoprivredno zemljište u to vrijeme, to je bila jako dobra cijena, no mi smo bili spremni Rockwoolu zemljište dati i besplatno jer se tako velikim korporacijama u zemlji poput Slovačke takve pogodnosti omogućavaju kako bi došle i zaposlile ljude”, zaključio je Ružić. Ipak, Općina je na kraju zaradila 300.000 eura, što po mišljenju Ružića nije malo, a i raspoloženje vijećnika je kako kaže bilo takvo da bi se zemljište dalo i besplatno, sve u svrhu zapošljavanja.

“Obzirom da je Rockwool, prema Zakonu o poticajima ulaganja imao benificije, mi nismo bili dužni zemljište prodati putem javnog natječaja, već smo od Vlade dobili rješenje da zemljište možemo prodati neposrednom pogodbom”, izjavio je Ružić. Dodao je i to da nije bilo govora o nikakvom tajnom predugovoru, već samo o povjerljivom dokumentu, što nalaže i poslovna praksa, a predugovor je potpisan prilikom održavanja sjednice Općinskog vijeća. O predugovoru kao i svim aktivnostima vezanim uz dolazak tvornice, znali su vijećnici, koji su skupa s medijima i ostalim zainteresiranim građanima posjetili Rockwoolovu tvornicu u Njemačkoj. Sve odluke vezane uz dolazak tvornice su bile izglasane jednoglasno, dodao je Ružić.

Naposljetku, Općina je uz Rockwool ostala vezana jedino obvezom da izgradi prilaznu cestu, što nije napravljeno zbog kako navodi svjedok Ministarstva koje nije dalo cijelokupni iznos obećanih sredstava za izgradnju te i ostalih cesta. Tako da su napravljeni tek zemljani radovi. Ružić nije siguran da li se Općina ili Vodovod obvezao za dovođenje pitke vode do tvornice, no potvrđuje da su komunalni doprinosi na vijeću izglasani upravo radi Rockwoola od kojih je isti kasnije oslobođen. Time su prikazane veće benificije koje će tvornica dobiti ukoliko dođe u Pićan.

Da je Rockwool znao da potražuje poljoprivredno zemljište, potvrđuje i dogovor sklopljen u predugovoru kojim se Općina obvezala na prenamjenu tog zemljišta.

Glede mirisa i dima na koji se žale građani, Ružić priznaje da je miris osjetio jednom, te je dim vidio također samo jednom, no dodaje da treba razlučiti da li se radi o dimu ili magli. Tvrdi da je na javnu raspravu bio pozvan Rupnik osobno, dok mu je Bruno Poropat iz Odbora za referendum, današnji veliki borac protiv te tvornice rekao da će protiv tvornice biti tek kad se ona izgradi. Ružić nije propustio spomenuti ni Ivana Smilovića, još jednog velikog borca protiv tvornice, koji je sjedio u vijeću kada se odlučivalo u tvornici.

Ružić ipak priznaje da tvornica nije ispunila obećanja što se tiče zapošljavanja, kao ni ona o visini plaće, a bilo je predviđeno i zapošljavanje domaćih poduzetnika. Radilo se naime samo o usmenim obećanjima jer su iz Rockwoola kazali kako je osim toga njihova uobičajena praksa graditi i kulturne i sportske objekte.

U daljnim pitanjima tuženika, Ružić odgovara da mu se čini da je vršena procjena zemljišta, ali se ne sjeća imena procjenitelja, no priznaje da mu nije poznato da li je Rockwool igdje u svijetu zemljište dobio besplatno, te se ne sjeća detalja oko javne rasprave.

Ružić je na kraju revoltiran neprestanim napadima tražio da mu tuženik naknadi putne troškove, a za sljedeće ročište, sud će ponovno pozvati Darka Lorencina. (D.F./M.Angelini)

branko ružić rupnik suđenje rockwool pićan kleveta