Na današnji dan rođen je najslavniji Labinjan- Matija Vlačić Ilirik
3.3.2021. // Labin.hr // Objavljeno u kategoriji Društvo
Na današnji dan, prije 501. godine u Labinu je na današnji dan, 3.
ožujka rođen Matija (Franković) Vlačić Ilirik. Najslavnijem Labinjanu u
čast danas su Valter Glavičić, gradonačelnik Grada Labina, zamjenica
gradonačelnika Federika Mohorović Čekada i Loredana Ružić Modrušan,
savjetnica za kulturu, informiranje i odnose s javnošću položili vijenac
na Vlačićevu skulpturu inače rad akademskog kipara pok. Mate Čvrljka.
Vlačić
je sa šesnaest godina napustio svoj rodni grad i otišao studirati u
Veneciju. Njegov rođak, koji je bio provincijal franjevačkog reda na
otoku Cresu i simpatizer reformatorskih ideja, Baldo Lupetina, nagovorio
je mladog Vlačića da ide na daljnji studij u Njemačku. Baldo je
kasnije, poslije mnogo godina provedenih u zatvoru sotto i piombi u
Veneciji, kao heretik bio zadavljen u moru. Tako je Matija s devetnaest
godina došao u Augsburg, u grad koji je već u to vrijeme bio važan za
reformaciju. Tamo su Lutherove pristaše, pod vodstvom Philippa
Melanchthona predali caru Karlu V. izjavu svojih vjerovanja (Augsburška
vjeroispovijest, Confessio Augustana).
Nakon kraćeg boravka u
Augsburgu, Vlačić se upisao na sveučilište u Baselu 1539. godine, gdje
je učio grčki i hebrejski jezik i sklopio prve veze i poznanstva s
tamošnjim intelektualnim pristašama reformacije. Iz Basela Vlačić se
preselio u Tübingen i nastavio svoj studij, stanujući u kući svoga
zemljaka iz Istre, Matije Grbca, sveučilišnog profesora. Pod nadzorom
sveučilišta djelovala je hrvatska protestantska tiskara u obližnjem
Urachu od 1561. do 1565. godine. Tijekom 40-ih godina 16. st. Vlačić je
živio u Wittenbergu, gradu u kojem je Lutherova reformacija započela
1517. g. Vlačić je s 24 godine dobio magistarsku diplomu te je postao
profesor hebrejskog jezika. U ovom se gradu oženio i upoznao Luthera,
kome je ostao bezrezervno odan sve do kraja svog života. Iz Wittenberga
se Vlačić preselio u Magdeburg, gdje je pod njegovim vodstvom od 1549.
do 1557. g. organiziran prvi otvoreni otpor protiv Augsburškog i
Leipziškog interima (prisilni mir između katolika i protestanata).
Tijekom boravka u Magdeburgu Vlačić se počeo otvoreno protiviti
Melanchthonu, kojega je kritizirao zbog potpisivanja interimskog zakona i
kapitulantskog stava. U Magdeburgu je Vlačić razvio publicističku i
nakladničku djelatnost i počeo raditi na kolosalnom projektu, popularno
nazvanim Magdeburške centurije. Također, tu je napisao i objavio mnoge
traktate i teološke radove.
Godine 1557. Vlačić je bio pozvan u
Jenu kao voditelj novoosnovane katedre teologije na sveučilištu i kao
superintendant evangeličkih crkava u Thüringiji. U Jeni je ostao do
kraja 1561. godine, kada je bio otpušten zbog polemike oko iskonskog
grijeha. Slijedeća stanica u Vlačićevom burnom životu bio je grad
Regensburg, gdje je živio između 1562. i 1566. g. Tu je htio otvoriti
školu za Južne Slavene i prenijeti hrvatsku protestantsku tiskaru iz
Uracha, ali nijedan od ovih snova nije se realizirao jer mu je grad
otkazao azil po naređenju cara Maximilliana II. Na poziv gradskog senata
Antwerpena, Vlačić je otišao tamo živjeti na kratko vrijeme i napisao
vjeroispovjest za luterane u Nizozemskoj. Između 1567. i 1573. g. bio je
u Strassburgu, gdje je započeo svoj posljednji veliki rad, Glossu o
Novom zavjetu. Umro je u Frankfurtu na Majni 11. ožujka 1575. godine.
Matija Vlačić ostavio je najtrajnije nasljeđe dostignućima na polju
hermeneutike, radovima iz crkvene povijesti i svojim teološkim opusom. U
obimnom radu Clavis Scripturae Sacrae, Vlačić je prvi napisao da bi
svaki stih iz Biblije trebao biti interpretiran uzimajući u obzir
namjeru i strukturu cijelog poglavlja ili knjige, kao i pravilo da bi
bukvalno značenje teksta trebalo imati prednost pred alegoričnim
tumačenjem i metaforama. Kao teolog, Vlačić je pokušao ostati vjeran
Lutheru i njegovom naglasku na ropstvo ljudske volje i nemogućnosti
spasenja putem dobrih djela. Vjerojatno je posjedovao najveću osobnu
kolekciju knjiga 16. stoljeća.
Vlačić je preminuo 11. ožujka 1575. godine u Frankfurtu na Majni.