LUČANO SOŠIĆ S PUNOM 61 GODINOM ODRADIO PRVI POLU IRONMAN U ŽIVOTU, NAKON ŠTO JE PREBOLIO MELANOM KOŽE - Ako sam sebi ne daš kuraja, nema lijeka
1.10.2013. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Sport
Lučano Sošić. Čovjek zvan hrabrost. Jedan od onih sazdanih od posebnog materijala, koji ne daju da im se život počinje sužavati s godinama. Zagazio je u sedmo desetljeće, a u svega tri tjedna u rujnu je odradio dva takozvana polu Ironman triatlona. Salzburg: 1,9 km plivanja, 85 km bicikle i 21 km trčanja. Neznatno kraći ispit izdržljivosti potom i u Poreču.
- Želio sam si još takvu utrku za završetak karijere. U tom sportu tjera te ljubav, ne gledaš ni troškove ni izgubljeno vrijeme, nego samo grabiš dalje prema novom izazovu - priča ovaj 61-godišnji čelični čovjek iz Labina, a rodom, ponosno ističe, Kršanac. Friško umirovljeni građevinski tehničar iduće će godine proslaviti dva desetljeća u triatlonu, prethodno je 18 godina igrao nogomet, desnog halfa u Proleteru iz Potpićna.
U Austriji je po prvi put iskoračio iz uobičajenih triatlonskih distanci. Nastupio je sa sinom Deanom koji se prvi prijavio...
- Teško je bilo i prije starta half Ironmana. Kišno jutro, magla, sivilo, mnoštvo, dvije tisuće natjecatelja s ruksacima, pozdravljamo se sa suprugama, tužni kao da idemo na robiju... Adrenalin pumpa sve dok ne krene utrka, a potom sve zaboraviš i samo ti je važno stići do kraja - prisjeća se, sad ispunjen, zadovoljan.
Kockanje s rizikom
Što mu je sve prolazilo glavom u tih šest i pol sati na stazi plus svi oni silni kilometri na višemjesečnim pripremama, teško je prenijeti. Sigurno je samo ono neizbježno višekratno "što je meni ovo trebalo" pitanje.
- Ispočetka bojiš se grčeva, ozljede, držiš se rezervirano, jer zapravo i ne znaš što te čeka. Najgora je zadnja dionica, trčanje. Bude i krize i svega... Da si sam, sve bi poslao k vragu, rekao aufwiedersehen i stao, ali kad vidiš druge kako trčkaraju, to ti daje snagu da izdržiš; znaš da moraš finit, pa makar i hodao do kraja.
Ispada da je pomalo i kockar sa svim tim rizicima u vježbanju volje i čeličenju karaktera, kontam si dok ga slušam, a onda...
- Onda ti ostane i taj Ironman, 3,8 km plivanja, 180 km bicikle i maraton, 42 km trčanja, ha, ha... Teško je, ali uvijek si mislim kad moru oni stariji, ča ne bin moga i ja. Želja je tu, vidjet ćemo samo kako će me zdravlje služiti - otvara Lučano novo poglavlje priče, koje podebljava njegovo junaštvo.
Prebolio je melanom kože, dijagnosticiran prije tri godine, prošao operaciju i zračenja, o čemu se ne libi govoriti.
- Pomislio sam na to da više nikad neću biti u sportu, a to mi je sve, najveći užitak. Bojao sam se za život, ali nisam želio sjesti, stati... Nastavio sam trčati, plivati, i to je vjerojatno pridonijelo mom ozdravljenju.
Ako se čovjek psihički blokira, razmišlja o onom najgorem, nije u redu. Treba poći dalje i zaboraviti loše stvari. Ako sam sebi ne daš kuraja, nema lijeka - poručuje.
Idol mladima
Zbog svega je idol i mlađim kolegama na stazi; mnoge od njih, nakon svega što je prošao, ostavlja u prahu, ubija im volju za trčanjem. Propušta rijetke utrke. Aktualni je viceprvak Istarske zimske lige u
trčanju (bodovanje po hendikep sustavu), pobjednik u ligi VerticAlba. Neprikosnoven je u svojoj kategoriji +60 u regiji: prošlog vikenda osvojio je naslov državnog prvaka u dugom triatlonu u Poreču, a ima i prvo mjesto s prvenstva Hrvatske u sprint triatlonu. Njegova vitrina s trofejima puca po šavovima s tih više od 200 medalja i 60 pehara.
- Nemam prave konkurencije u mom starosnom razredu, no to ne umanjuje vrijednost rezultata, jer doista budem brži i od mlađih takmaca. U Poreču sam hlaf Ironman svladao za sat vremena prije negoli onaj u Salzburgu - veli Lučano koji, uza sve nabrojane dosege, već 11 godina vodi Triatlon klub Albona extreme.
- Šteta što je triatlon u Istri krenuo tek 1994, tada sam imao već 42 godine, malo prekasno za pravu karijeru. Na stazi sam svoj na svome i ne računam se još ostaviti utrka. Idemo dalje, dok čovik more, dok zdravlje služi... - zaključuje Lučano.
Igor RADIĆ
To je kao droga, bez tega ne moreš
- Nakon nogometa, osam se godina nisam bavio sportom. Dođeš doma s dela, uzme te kauč, uhvati bol u leđima... čovjek si misli, a ča sad? A kad jednom kreneš, onako za sebe, trčati, plivati, voziti bicikl, to je kao droga, bez tega ne moreš. Svatko ima svoje. Netko ide u kafić, netko u kladionicu, a ja gren teći u Lug... - kaže i dodaje: - Nekad bih i ja radije ležao pred TV-om, ali nešto me povuče na trening i poslije mi bude drago...
Uobičajenitreninzi
Zbog half Ironmana u Salzburgu Lučano je sa sinom Deanom, koji ipak više voli treking, od siječnja tri mjeseca dvaput tjedno odlazio na treninge u Rijeku na bazen. Uobičajeni treninzi obuhvaćaju, napominje, četiri, pet sati, odnosno stotinjak kilometara vožnje bicikla, 10 do 15 km trčanja jednom tjedno, te sedmično odrađenih do dva kilometara plivanja.
Unucima na dar
Razvučenog osmijeha Lučano napominje da je prvi maraton, i to odmah onaj njujorški, 1998. godine, istrčao kad mu se rodila unuka Nicole. Premijerni half Ironman, u Salzburgu, apsolvirao je, pak, u vrijeme rođenja unuka Leona Viktora.
lučano sošić triatlon tk albona extreme volja sport