Labin: Teška sudbina malih dućana
16.1.2011. // Glas Istre u pregovorima // Objavljeno u kategoriji Gospodarstvo
Kad veliki trgovački lanci - još i u ozračju rastuće besparice - pritisnu male, ugrizima realnosti ne odolijevaju ni oni koji su se trudili biti posebni ponudom i potpunom uslugom kupcima. Tome svjedoči primjer labinskog Trgolorenca, mesnice i dućana hranom koji je bez srama mogao krasiti novinsku rubriku "Lijepi dućani".
Ta radnja na Zelenicama - uređena po uzoru na mini talijanske delikatesne butege - zatvorena je, naime, od početka godine. Bez posla je ostalo petoro radnika, tri trgovkinje i dva mesara.
Gazdi Juštanu Lizzulu nije pomoglo - prenosi nam njegova sestra Ljiljana Mekiš, prodavačica u tom dućanu - ni to što je kao vlasnik prostora bio lišen tereta velikog najma, niti pristojan broj vjernih mušterija.
Ona deviza malih trgovaca "Dobar dan, susjed!" očito je palila nekad. Danas, čini se, više pristaje muzejskim postavima nego surovoj tržišnoj utakmici. Draži su artikli u drugom planu, a imperativ je jeftinoća.
- Zaista smo se tijekom svih osam godina trudili biti specifični, i to ne samo drukčijim proizvodima, nego i kroz sugestije kupcima, tzv. pultnim cateringom, svježim i povoljnijim mesom iz naše klaonice.
Građane, međutim, jednostavno pritišće neimaština, zaduženost, pa su i naši najvjerniji kupci zapravo bili umirovljenici koji nemaju kredite. Njima bismo često pomagali i odnijeti špežu, i zbog njih žalimo što smo zatvorili. No bolje to nego gomilanje gubitaka, objašnjava Mekiš. Bili su, primjećuje, posljednji dućan u gradu s besplatnom reklamnom vrećicom.
Tvrtka Trgolorenc drži klaonicu u Šumberu, a vlasnik je i koncesije na gradsku tržnicu. Zatvaranjem dućana u centru Labina zapravo samo nastavlja trend ovdašnjih malih butigara koji su stavili ključ u bravu, o čemu smo već pisali.
Uz oslabjelu kupovnu moć zbog krize te velike prodajne centre, smetali su im, ispričali su nam tada, i nelojalna konkurencija štandera s mjesečnog gradskog sajma, visoki najmovi prostora i brojna ostala davanja.
- Uz domaćeg većeg trgovca - Jedinstvo, Labin već ima tri lanca - Plodine, Mercator, i Lidl - a najavljuje se i gradnja četvrtog (spominje se dolazak Konzuma, op. a.). To je donekle dobro za potrošače, koji love akcije, no gdje vodi sva ta borba cijenama? Jedino padu kvalitete robe, pogotovo hrane.
Ni mi nismo dizali cijene kada su dobavljači poskupjeli, smanjivali smo maksimalno maržu, a ne možemo do rabata na količinu poput velikih lanaca, veli Mekiš, koja žali i za svojim dobro uhodanim timom: bili su, sa sjetom će, kao prava mala manufaktura s vlastitom proizvodnjom, pripravljajući mesne rolade, tartar, pašte, sarme...
Takav koncept, kaže, manje djelatnika ne bi moglo servisirati pa su odustali i od opcije smanjenja radne snage. "Možda bismo opstali da prodajemo na riječkom Korzu ili ljeti u Poreču, gdje je više prolaznika", dodaje Mekiš.
Otkriva nam da i drugi kolege trgovci u gradu pričaju da jedva spajaju kraj s krajem pa "ondje gdje mogu rade s manje djelatnika".
I dok u Podlabinu ispražnjeni prostori donekle pronalaze nove hrabre obrtnike, spremne na rizik u ovo bremenito vrijeme, poslovni kvadrati u starom gradu uglavnom zjape prazni. Ondje je koncem prošle godine prestala raditi još jedna trgovina odjećom. Vlasnica, koja je ostala na radnji u Podlabinu, rekla nam je da je u starom gradu teško opstati i ljeti, a kamoli zimi kada nema prolaznika, ali ima - troškova režija. (Igor RADIĆ)
I predsjednik obrtničkog udruženja u problemima
- Preostaje nam izgleda samo čekati da kriza prođe jer smo, pored takvog lošeg općeg stanja, jednostavno nemoćni. Svaki obrtnik upire sve snage, troši zadnje rezerve, kaže Valter Karlović, predsjednik labinskog Udruženja obrtnika. I sam je, tvrdi, kao ugostitelj, u problemima s restoranom-pansionom koji drži u Rapcu.
- Središnja je vlast samo deklarativno za pomoć obrtnicima. Što imamo od toga da nam samo nude novac, kreditiranje, koje je, k tome, trenutno zakočeno zbog novih propisa?! Taj novac treba vratiti. Valja nam smanjiti obveze. Više ni ne znam što sve plaćam, kvači me više od 60 davanja. To je van pameti, dodaje Karlović. I Grad se, veli, treba nečega odreći u krizno vrijeme.
- Koliko god lokalne vlasti tvrde da to čine kroz smanjenje komunalne naknade u industrijskoj zoni, takve mjere koriste samo velikim ulagačima. Znam da ti nameti pune ionako uzdrman proračun, no ususret nam može izaći, primjerice, komunalac - pojeftinjenjem odvoza smeća zimi kada je manje otpada, ili pak Vodovod smanjenjem onih silnih dodatnih davanja.
I gradska tvrtka Labin 2000 mogla je bezbolnije riješiti parkiranje u središtu Rapca. Ovako bi me zakup deset mjesta za goste stajao oko 35 tisuća kuna godišnje, kaže Karlović. Na Labinštini se u posljednje dvije godine broj obrta smanjio za 60.
trgolorenc prodavač trgovina trgovački lanci valter karlović labin2000