Josipa Jelica i Luka Stepančić, mladi labinski rukometaši, debitanti u kadetskoj reprezentaciji Hrvatske

Josipa Jelica i Luka Stepančić, mladi labinski rukometaši, debitanti u kadetskoj reprezentaciji Hrvatske

7.2.2008. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Sport

Jesu ljevaci, ma nikako »tamo neki lijevi«. Josipa Jelica iz »Rudara« i Luka Stepančić iz »Mladog rudara«, labinske rukometne laste koje su i prije proljeća sletjele u kadetsku reprezentaciju Hrvatske ('90. i '91. godište) - tamo na poziciju desnog vanjskog - na tragu su njihovih sugrađana, već prekaljenog Vladimira Gruičića i sve uvjerljivije Ane Jajčević, koji čuvaju li čuvaju te majice s državnim grbom. Ispast će da je Labin pogodila plima rukometnih talenata, makar ispod ovih pojedinačnih bljeskova situacija i nije odveć bajna: dečki se u Drugoj ligi – zapad muče izbjeći zamke reorganizacije, cure pak istom cilju streme krpajući prvi sastav mlađim kadetkinjama. No, okrenimo ipak reflektore našim junacima, tim gušterima u repki.
I Josipa (16) - koja kao da je ispala iz reklame za kakav fotoaparat jer se očito drži onog slogana »nikad ne propustite osmijeh« - i Luka (17) - koji nije lovac, ali će nam onako sotto vocce, uvjerljivom mirnoćom, spomenuti neke koji jesu, i to na njegov potencijal: zovu ga, kaže, u kadete »Zagreba« - vježbaju već osam godina.

Igor Radić

Ekipa je važnija

Josipa je prošla gradivo Benazića, Sprčića, oba Štingla, ali je, kaže, njen talent najviše naelektrizirao aktualni joj mentor Franko Mileta. Luka, pak, veli da je njega najviše naučio Zdenko Batinić, prije kojeg je kratko radio i s Valnerom Frankovićem te Brescem. Vrata prve momčadi zdušno mu je, kao i Muškoviću te Frankoviću, otvorio aktualni trener Diego Datos, labinska rukometna ikona, koji je - hvala mu na tome - prestao s praksom da susjedske derbije moraju odlučivati dečki pred umirovljenjem.
- Poznaje nas više kao igrače, ne dijeli prvotimce na stare i mlade, na koncu, i brine o pojedinom igraču – pojašnjava Luka.


Na nedavno reprezentativno jednotjedno okupljanje u Puli, za vrijeme trenerskih seminara, dovela ga je dobra igra u Prvoj kadetskoj ligi.
- U Ivancu me snimio izbornik Vladimir Canjuga. Svakako da je to novo iskustvo: profesionalnije je negoli u klubu, imamo svog fizioterapeuta, skroz smo posvećeni treninzima tih sedam dana. Ukažu ti otvoreno na neke nedostatke: s obzirom da sam ranije igrao krilo, moram, primjerice, poraditi na kretanju, jačati noge u teretani… Zapravo, vidiš koliko je ekipa važnija, koliko moraš vući za druge. Na sličnom ustraje i klupski trener Datos, vidjelo se to i na odličnim pripremama u Delnicima, baš nas je nagazio – kaže Luka.
Josipa je debitirala ranije, na Božićnom turniru u Dugom Selu. Zadovoljna je, veli, nastupom, ali »uvijek može bolje«. I ona je bila krilo, a sad joj repka daje krila. Mileti zahvaljuje na pomicanju prema sredini i napretku na tehnici.
- Hrabrija sam nakon tih reprezentativnih akcija, opuštenija. Ma, kad vidiš da u nečemu možeš uspjeti, to te tjera naprijed – kaže Jelica.

Izazov jače sredine

Njen je doseg tim vredniji računa li se da »Rudar« opet nema kadetske ekipe, da na treningu prve bude po osam igračica, od kojih tek tri prvotimke…
- Najvažniji je, ipak, dobar trener. No, nastavi li se tako s odazivom, ne znam hoće li za par godina ovdje biti ženskog rukometa. Iako nekoliko igračica koncem sezone, odlaskom na faks, napušta klub, vjerujem da ćemo se skupiti i obraniti boje »Rudara«. Previše volim Labin, ali odem li na daljnje školovanje, voljela bih slijediti primjer Sare Mileta koja nam, uz sve obaveze u Zagrebu, stigne pomoći, makar je na proljeće neće biti. Naravno da bi jača sredina bila izazov, lakše je napredovati među konkurencijom, ovdje znam da nemam zamjene.


Slično razmišlja i Luka, napominjući da i dečki nema više na treninzima. S obzirom da je na meti »Zagreba«, čak kalkulira kako bi gore mogao završiti četvrti srednje u sportskoj gimnaziji, ali »ne bih previše o tome, da se ne zaletim«.
Složit će se i da je baš dobro što su ljevaci. Luka kaže da ih je spasila i visina, njega i samostalan rad prije treninga. Na spomen idola, priziva, naravno, kapetana Metličića, dok se Josipa radije prihvaća one da treba biti sebi nalik.
Žele, vele, pokazati da u reprezentaciju nisu pozvani samo onako, treninga radi: očekuju poziv na kvalifikacijske turnire za »pravo« natjecanje, voljeli bi »što duže biti tamo«. Svjesni su – vidim to i bez leća - da ih samo rad može formatirati izvan lokalnih gabarita… Oboje su preko praznika žalili što nema treninga, nije im jasno kako netko ne dođe vježbati samo zato jer je, kužiš, doma spavao…

Josipa Jelica Luka Stepančić kadetski reprezentativci Labin Mladi Rudar rukometaši