Insignogrami Damira Stojnića
18.6.2012. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Ostalo
"Insignogrami", ciklus radova riječkog akademskog likovnog umjetnika Damira Stojnića, izloženi su u labinskom KUC-u Lamparna. Riječ je o dvanaest fotografija tiskanih na aluminijskoj podlozi, a publika je na otvorenju vidjela i dva videofilma na kojima su prikazani umjetnikovi performansi obrade i inicijacije pseudogradova. On na pješčanoj podlozi nacrta tlocrt izmišljenog grada, zatim na linije položi kamenje i dobiveni lik ispuni drvljem, koje potom zapali. U konačnici nastaje žar tj. ognjište, koje noću izgleda kao osvijetljeni grad promatran iz velike visine.
Isti postupak primjenjuje i na ljudske i životinjske likove. Među izloženim fotografijama se nalazi fotografija grada- nukleusa, kompjutorska fotomontaža satelitskog snimka grada u obliku leptira s fortifikacijskim kompleksom u sredini (nalik na karlovačku "zvijezdu"), što je bilo ishodište Stojnićevog umjetničkog koncepta, njegovog "preuzimanje uloge Kreatora", kako je na otvaranju izložbe rekla likovna kritičarka Sanja Švrljuga.
- Leptirolika mreža plana ulica kao dominantna urbana forma pri tom ne pretendira za bilo kakvom funkcionalnošću, ni geopolitičkom, ni ekonomskom, ni bilo kakvom drugom. Ona je tek optička igra koja u svojoj likovnoj ideji anticipira dadaizam, nadrealizam, simboliku, religiju, ezoteriju, itd.
Namjerno urbanistički nesvrsishodna i lišena svake praktičnosti, bez ikakvih suvislih rješenja i apsurdno bezazlena, provocira na čitav niz promišljanja o spasu čovječanstva i njegovoj besmrtnosti, vezanih uz kulturološke ili religijske tekovine koji iščitava, postižući time svoj puni aktivni smisao, kaže Švrljuga.
Dodala je i da su u svijetu manipulacije bez jasnih vizija o budućnosti, cilja i ideala Stojnićeve arhitekturalne fantazije mudre opservacije o našim životima i povratka u "arhetipske snove" skrivene u kolektivnom nesvjesnom, koje svojim tajnim djelovanjem neprestano aktiviraju čovjekovu težnju za cjelovitošću i ostvarivanjem ne samo fizičke, već i duhovne egzistencije.
Stojnić je za publiku u Lamparni izveo i prigodan performans: listao je knjigu sa stranicama izrezanima u obliku šake raširenih prstiju, pri čemu je ispadao pepeo s ognjišta čije su fotografije izložene, što se dalo zaključiti po tome što se od jedne do druge pomicala projekcija izrezanog oblika dobivana pomoću jedina svjetiljke u zamračenoj prostoriji. (R. SELAN)