Dvoboj Jakovčić - Cuccurin: Partija ili Kapital?
24.9.2008. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Politika
Utisak je, iz prvih, iako ne previše pouzdanih signala javnosti, da bi sada već ne tako daleki svibanjski lokalni izbori konačno mogli biti zanimljivi. Barem kad je riječ o izboru župana koga se, kao i ostale čelnike lokalne samouprave, prvi puta bira neposredno. I to natpolovičnom većinom, pa je moguć i drugi krug između dva najbolje plasirana kandidata u prvom.
Koja će dvojica (sumnjam da su moguće spolne varijante dvije ili dvoje) kandidata to biti, rano je reći, iako je jedan predvidiv. Aktualni župan Ivan Nino Jakovčić najavljuje da će tražiti povjerenje birača za još jedan mandat, a to za njega, s obzirom na objektivnu snagu njegove partije, znači najmanje drugi krug.
Doduše, dojam je da bi u neposrednim izborima bolje prošao njegov »prvi potpredsjednik« Damir Kajin sa svojom »narodnotribunskom« karizmom, a bez Jakovčićevih negativnih i neugodnih epizoda kupovine općinskih i gradskih nekretnina bez natječaja ili s nemoralnom odgodom plaćanja te bespravne gradnje.
Problem Jakovčićevog imidža je i njegova bahatost, ali u tom dijelu ni Kajin nije bolji - iritirajuće je njegovo davljenje brojkama i potreba da svakom loncu bude poklopac. K tome, ni Kajinova moralna slika, koliko god je uvjerljivija i vjerodostojnija od Jakovčićeve, nije blistava. Treba se sjetiti samo njegova stava prema homoseksualcima ili prema poklonima podmitljivim doktorima.
Ukoliko IDS zadrži Jakovčića kao kandidata za župana, moguće je da mu za jednog zamjenika istakne Kajina. No, sa ili bez Kajina, Jakovčićeve šanse da samo uz podršku svoje partije pobijedi već u prvom krugu vrlo su male. Ovdje važnom postaje uloga SDP-a, druge stranke po snazi u Hrvatskoj, ali u Istri do sada tek IDS-ovog prirepka. Naravno, ne zaboravlja se veliki uspjeh ove stranke u Istri na lanjskim parlamentarnim izborima, ali prvenstvene zasluge za nj ima njen nacionalni, a ne lokalni ugled. SDP u Istri još nema rukovodeću ekipu s karizmom.
Utoliko je pitanje kako će izaći na lokalne izbore: samostalno - da opravda nacionalni rejting, ili kao podrška IDS-u - da opravda dosadašnje sudjelovanje u izvršnoj mu vlasti. Ako ide samostalno za župana, gotovo je nemoguće da izbori drugi krug, a ako ide s IDS-om, možda Jakovčiću (Kajinu?) donese ključne glasove već u prvom krugu. Teška pozicija za hrvatske socijaldemokrate u Istri. Možda izaberu treću opciju: čuči i muči.
Hrvatska demokratska zajednica takvih problema neće imati. Naime, bez obzira na interesni pakt s IDS-om, postignut na razini Sanader-Jakovčić, ne treba očekivati da će s njime i u koaliciju za župana. Pa i zato što značajan dio IDS-ovaca i njihovih simpatizera to ne želi. HDZ-ovaca također. No, HDZ ima koliko-toliko karizmatičnog kandidata. Lino se Červar, doduše, nije baš iskazao kao političar, ali nesporni sportski uspjesi donose mu popularnost i izvan ne jako velikog, ali stabilnog HDZ-ovog biračkog tijela u Istri.
Čak toliku da nije bez izgleda za drugi krug. Među stranačkim kandidatima (izuzevši IDS-ovog) vjerojatno su mu izgledi najveći jer istarski socijaldemokrati, bez obzira da li ih predvodio isluženi Luciano Delbianco (koji je uostalom više puta dao do znanja da je prešao u političku zavjetrinu) ili ambiciozni Livio Bolković, nisu uspjeli steći imidž kvalitetne alternative IDS-u i SDP-u.
Kako se stvari za sada odvijaju, najozbiljniji Jakovčićev protukandidat mogao bi biti Plinio Cuccurin. Adrisov (pre)bogati magnat i promotor kontroverznog vlasničko-političkog koncepta »Općina d.d.« već duže vrijeme po Istri okuplja politički više ili manje nezavisne liste (s prošlih lokalnih izbora). To je formalizirano utemeljenjem udruge Ladonja, stranke koja to (samo) formalno nije. Nastavi li ovako sistematično plesti i širiti svoju mrežu, Cuccurin će se, uz bitnu napomenu da mu novac nije preprekom - ma koliko ga god bude trebalo! - izvjesno nametnuti kao alternativa aktualnim vlastodršcima.
I tu nastupa problem. Barem za onu manjinu birača koji gaje idealistička viđenja politike kao moralnog upravljanja javnim dobrima na općedruštvenu korist, uz svjesno izbjegavanje pojedinačne ili grupne protekcije po partiji, blagajni, babi i stričevima. Budu li Istrani morali na koncu birati između Jakovčića i Cuccurina, bit će to biranje između dva zla. S jedne strane je oličenje autokratske partije i njene birokracije koja se kapilarno uvukla u lokalnu vlast s cijelim nepisanim, ali vidljivim sustavom sinekura i povlastica u poduzetništvu i zapošljavanju. Ruka ruku mije, partija obadvije. No, s druge strane, imamo opredmećenje krilatica da novac pokreće svijet u kojem sve i svatko ima cijenu (novčanu, dakako), a para vrti gdje burgija neće.
Sveprisutna Partija ili sveprisutni Kapital? Dođe li do ovog dvoboja, bit će zanimljivo pratiti pucnjavu s obje strane. Ishod? Jednako loš. Za utjehu, mogao bi biti i gori: da se Jakovčić i Cuccurin udruže. Srećom da je njihova potreba za moći pojedinačno prevelika za tako što.