Dvadesetčetverosatne Međuigre oduševile labinsku kazališnu publiku
2.12.2010. // Labin.com // Objavljeno u kategoriji Kultura
Izrazita količina bunta i protesta izražena na jučerašnjoj, doduše neodržanoj sjednici labinskih gradskih vijećnika, nije nimalo zanimala brojnu publiku koja je salvama pljeska i smijeha ugostila renomiranu zvijezdu balkanske kazališne scene – Zijaha Sokolovića.
Sokolović je u Labin stigao kako bi izveo svoj, već veoma poznat u kulturnim krugovima, svojevrstan cabaret-show, pomno smišljenog naziva Međuigre 0-24. Iako se po samome nazivu koji u sebi ima korijen igra, gledateljstvu možda i činilo da će se Zijah kretati i osvojiti pozornicu pokretom, to se nije ostvarilo. Doduše, dogodilo se nešto još i bolje – Sokolović je, sjedeći za vrijeme dvosatnoga nastupa, pozornicu i publiku dakako osvojio, šarmirao, i tjerao u smijeh.
Iako na samome početku Sokolović pokušava definirati međuigru, njeno određenje ostaje na gledatelju – svaki pojedinac shvatiti će međuigru na svoj način i kao takvu je proživjeti. Zijahov je nastup protkan svakodnevnim temama i upravo se na njima i temelji, a samo su neke od njih odgoj, obitelj, ljubav, instinkti, svakodnevni život običnoga čovjeka, pa i prolaznost koje se par puta dotiče. On priča o vlastitim životnim iskustvima, koja u trenu postaju iskustva čitavoga gledateljstva, iskustva normalnih, sasvim običnih ljudi. Iako je sama sirovost komada stvorena učestalim psovkama i vulgarnim upadicama, mnogi su u ovome ultramodernističkom izvođenju prepoznali i dublje poruke koje samo kazalište može dati.
Za samoga je gledanja vrlo teško odrediti tko je glumac, tko autor, a tko redatelj Međuigri, i upravo se na to Sokolović osvrće. On kaže da je kazalište iluzija u koju se svatko može sakriti, bilo da u njega gledatelj dolazi iz stvarnoga svijeta, bilo da se iz njega vraća u iluziju. Na kraju, ponovno se treba zapitati što su bile te međuigre. Zenonski promatrajući ovo pitanje, možemo reći da su međuigre ono u čemu se sastoji naš život, iz čega proizlazi zaključak da je i sam naš život, kao skup međuigri, jedna velika (među)igra. (Mario Gigović)
zijah sokolovic predstava međuigre kino publika kazalište predstava cabaret show