Dobro jutro gradonačelniče!!
11.4.2012. // Labin.com // Objavljeno u kategoriji Društvo
„Dobro jutro gradonačelniče!“ – Glasno izgovaram dok ljutito izlazim iz ureda aktualnog gradonačelnika, bijesno odgurujući velika staklena vrata. Na kraju stubišta vjerno me dočekuje službenica zadužena za održavanje reda u gradskoj upravi, nestrpljivo čekajući da napokon napustim objekt kako bi mogla obavijestiti gradonačelnika kako nisam napravio neki dodatni eksces.
Trčkarajući prelazim cestu i penjem se prema „gradskom krovu“. Imam svega 2 minute ili će me opelješiti za još jedan sat parkinga. Posljednjim atomima snage stižem do auta, a ćelavi barba u reflektirajućem odjelu lagano mi se smiješi:“ Žao mi je gospodine,ali naplatio sam vam 2 sata. Znate gradonačelnik i neke nove super odredbe.“
Sjedam u staru karocu čiju sam cijenu već pretplatio plačajući parking. Pokušavam se smiriti, i odlazim potražiti savjet od osoba koje mi jedine mogu pružiti utjehu. U maloj staroj kučici na kraju jednog od najstarijih sela Labinštine odlazim posjetiti prijatelja,starog funkcionera komunističke partije i osobe od velikog povjerenja kojeg smo od milja voljeli zvati Goldfinger (zaključite zašto). Razgovor je tekao neometano,a prijateljev zaključak je glasio: „Ako ti neće pomoć domoći šlovek,ki će drugi ?“ „Kvragu“ - pomislih, „Što kada ni domaći ne radi za domaćeg?“
Opet sjedam u staru drndavu karocu. Odlazim u susjedno,još starije selo posjetiti starog školskog druga Flaciusa kojeg smo od milja zvali tako jer je svoj doktorski rad bazirao na radovima starog Vlačića. Nakon podužeg objašnjavanja cjelokupne situacije drug zahtjeva da ga odveden u susjednu šumicu. Pokazuje mi na fojbu u kojoj se kaže „Sjeća dok je još bio mlad“ njegovi stariji rješavali probleme.“Kvragu pretelo,ne robi mi pržon još…“
Odlazim spavati u stari rugoban krevet na kraju grada. Situaciju nisam riješio,a problemima se ni ne nazire kraj.
Ah da…da ne zaboravim spomenuti što se desilo kod gradonačelnika. Nakon 53 minute čekanja ispred staklenih vrata napokon me odlučio primiti. Pri samom ulasku shvatio je tko sam i što želim. Prstom je pokazao na vrata i glasno izgovorio „Ti si lud“.Ljutito sam izašao van i glasno povikao: „Dobro jutro gradonačelniče“.
gradonacelnik labin flacius goldfinger