DALAN FABLE, POSLJEDNJI URAR NA LABINŠTINI, posao je naslijedio od djeda koji je također bio cijenjeni u tom poslu. "OVAJ ZANAT POLAKO IZUMIRE, ALI JA SE NE DAM!

DALAN FABLE, POSLJEDNJI URAR NA LABINŠTINI, posao je naslijedio od djeda koji je također bio cijenjeni u tom poslu. "OVAJ ZANAT POLAKO IZUMIRE, ALI JA SE NE DAM!

19.5.2020. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Gospodarstvo

Nakon što je ujesen prošle godine svoju urarsku radnju u labinskom naselju Kature zatvorio Valter Stepčić iz Vozilići koji je otišao u mirovinu, jedini i posljednji urar na Labinštini ostao je 27-godišnji Dalan Fable iz Kršana. On već nekoliko godina u centru Labina na Zelenicama ima urarsku radnju Dalfa, a posao je naslijedio od pokojnog djeda Bruna, legendarnog urara kod kojeg je ispekao pa samostalno nastavio urarski zanat.

- Po zvanju sam ekonomist, pa se ne mogu ni predstavljati službenim zvanjem urara. Moj obrt se prvenstveno oslanja na trgovinu proizvodima i uslugama, s naglaskom upravo na usluge popravka svih vrsta satova, onih ručnih, zidnih, džepnih i budilica. Tu je i prodaja satova, kao i mogućnost narudžbe sata po želji kupca, kaže mladi Dalan Fable.

- U današnje vrijeme napredne tehnologije taj posao je sveden isključivo na izmjenu baterija i remena te na popravak složene elektronike u svim satovima. Ima puno ljudi koji mi se obrate prvenstveno radi želje da im stari sat ostavljen kao uspomena bude u funkcionalnom stanju, a susrećem se i sa ljudima koji su kolekcionari. Osobno imam desetak satova, a nosim klasičnu Festinu koju mi je poklonio djed, imam i Jaguar, repliku Rolexa i nekoliko brendiranih satova srednje klase ali mislim da je svaki sat dobar ako je ispravan i pokazuje točno vrijeme, kaže mladi urar.

- Urarstvo je danas deficitarna djelatnost pa moramo biti realni i kazati da je upravo razvoj tehnologije i moderno doba ono što je dovelo do smanjene potrebe za tom profesijom. Ljudi danas nose satove kao modni dodatak, a ne kao napravu za pokazivanje vremena. Prije su satovi bili isključivo mehanički, danas je sve više satova na baterije, a u zadnje vrijeme pametnih satova pa je za njihovo servisiranje potrebno poznavanje elektronike, kaže Dalan.

Odmah nakon završetka srednje škole počeo je pokojnom djedu Brunu pomagati u njegovoj radionici u centru Labina koji je dugi niz godina bio poznat i cijenjen labinski urar, a koji ga je strpljivo naučio svim tajnama ovog zanata. Još od djetinjstva interesirao se za preciznu mehaniku i razne mehanizme koje je donosio kući. Smatra da je za obavljanje tog posla potrebna preciznost, strpljenje i posvećenost, a i ljubav prema tradiciji. Stoga je odlučio očuvati tradicije. Osim popravka satova bavi se i zamjenom baterija za razne namjene poput slušnih aparata, automobilskih ključeva.

- U ovih sedam godina koliko samostalno poslujem pridobio sam dovoljno povjerenja naših građana, imam puno stalnih klijenata, a i onih koji tek sada dolaze. Mogu reći da je za sada posao svakodnevan. Zahvaljujem se sugrađanima na povjerenju, osobito u početku mog poslovanja, kada sam nailazio na puno predrasuda i negativnih konotacija pa se nadam da sam njihovo povjerenje uspio opravdati. Smatram da su danas vrhunske urarske škole koje su dostupne samo u inozemstvu iznimno cijenjene, ali i vrlo skupe. U urarskim školama se uče osnove, obrade materijala i slično. To nije dovoljno za samostalan rad. Praksa je najbitnija stavka i smatram da se upravo uz praksu i iskustvo stječe stručnost i profesionalnost. Moj dragi kolega Nino iz Zagreba, Nisvet Jukić, posebno mi je pomogao u početku. Opremio me svim potrebnim materijalima i proizvodima za rad. Stalno smo u kontaktu, kaže Dalan.


Često mu u poslu pomaže otac koji je također dugo godina radio uz djeda te je upućen u proces kada se radi o nekim složenijim popravcima, a tu su i njegove kolege i suradnici iz Zagreba, Pazina i Slovenije. Za džepne satove i satove s izrazito složenim mehanizmima surađuje s profesionalnim urarima s dugogodišnjim iskustvom kojih je nažalost sve manje.

- Ovo je zanat koji polako izumire, ali ja se ne dam jer volim ovaj posao i kontakte s ljudima. Urarstvo je jedan od onih zanata koji su dolaskom suvremenih tehnologija, posebno mobitela, počeli gubiti na važnosti. Umjesto ručnih i zidnih satova, ljudi se služe i koriste mobitelima koji osim za komunikaciju imaju funkcije koje je ranije imao sat. U Hrvatskoj ima svega nekoliko urara. Smatram da mijenjanje baterija i remena na satovima i drugim napravama nije urarstvo. U bogatim zemljama se još uvijek nose mehanički i automatik satovi, a kod nas, s današnjim standardom, stvari drugačije funkcioniraju. Nažalost, stari obrti se zatvaraju i danas ih je sve manje na tržištu. Smatram da takvi obrti mogu funkcionirati samo kada je riječ o dugogodišnjoj tradiciji, kaže Dalen.

- Moram priznati da sam u početku bio skeptičan po pitanju održavanja poslovanja, ali sam ipak odlučio probati. Velika želja mog pokojnog djeda bila je da netko iz obitelji nastavi njegov posao. Po meni je najveći problem financijska situacija i životni standard. Puno jeftinih artikala je u ponudi tako da se ponekad i ne isplati popravljati stare satove te se ljudi odlučuju na kupnju novih, a tu su i web trgovine, zaključio je mladi urar Dalan Fable koji se želi i dalje usavršavati i ulagati u nove tehnologije jer kako kaže "čovjek uči dok je živ, a treba biti i u korak s vremenom". A kod novih tehnologija vrijeme neumitno brzo teče.


Branko Biočić



dalan fable urar