Afion – glazbeni opijum za etno fanove sutra kod Špine (Razgovor)

Afion – glazbeni opijum za etno fanove sutra kod Špine (Razgovor)

19.8.2008. // Labin.com // Objavljeno u kategoriji Glazba

Afion – glazbeni opijum za etno fanove
Afion je akustična skupina koju čine glazbenici porijeklom iz različitih
krajeva Hrvatske i Bosne, okupljeni prvotno oko makedonske zajednice u Zagrebu.
U početku sviraju samo makedonske pjesme, poslije proširuju svoj interes na tradicijske pjesme iz Hrvatske i Bosne. Glazba koju nailazimo na tom području, ali se u njoj odražava ista paleta ljudskih osjećaja (ljubav, životna radost i vedrina, ali i tuga, čežnja, bol i sevdah).

U listopadu 2006. snimili su svoj prvi album u izdanju diskografske kuće
Aquarius records. Album je nominiran za Diskografsku nagradu Porin u kategoriji najbolji etno album.

Članovi grupe Afion

Lidija Dokuzović - vokal
Tatjana Bijelić – flauta, strančica, diplica
Danijel Maoduš - gitara, vokal
Josip Mazić – kontrabas, bas
Nenad Kovačić – bongosi, djembe, bubnjevi, tarabuka, šuškalice,
vokal

 

http://afion.net/

 

Razgovor:

 

Za početak, kako su etnolozi, psihologinja, antropolog, ekonomistica i pravnik stvorili jedan od najboljih hrvatskih etno bendova? Molio bih vas da ispričate same početke, jer s ovakvom galerijom likova djeluje kao scenarij za Tarantinov film?
Lidija: Na radionici Dragana Dautovskog na prvom festivalu Nebo, upoznala sam dirigenta zbora i orkestra makedonske zajednice Stefka Kaćurova koji me pozvao da pjevam u zboru. Tamo je bilo ležerna atmosfera uz priču, druženje, pjevanje, ispijanje čajeva i mastike. Uskoro sam nagovorila svog prijatelja Danijela da dođe svirati u Zajednicu jer je baš bio u životnoj situaciji kad je imao puno vremena i nije znao šta bi sa sobom. Onda je Danijel na jednom jam sessionu pozvao Nenada da dođe svirati u Zajednicu, a ovaj je bio u fazi kada nikome nije znao reći ne pa je više da ga skine s grbače rekao da će doći. U Zajednici smo upoznali Tanju koja se došla raspitati se za nošnju pa su je nagovorili da ostane svirati flautu. Tako smo se mi nekim slučajem našli u Makedonskoj zajednici, a nitko od nas nije bio Makedonac. U prvom Afionu uz nas je svirao i Stefko Kaćurov na tamburi te osebujni lik Safko Alimovski, stari roker i gažer iz narodnjačkih klubova, koji je u Afionu svirao kaval. Svirali smo samo makedonske pjesme, s vrlo jednostavnim aranžmanima. Prvi samostalni koncert bio je 22. 6. 2003. u sada, na žalost, pokojnom prostoru Attacka. Nakon što su Stefko i Safko zbog obiteljskih razloga napustili bend, priključio nam se Dario na kontrabasu vidjevši oglas na Filozofskom fakultetu da etno bend traži kontrabasistu. Marijelu smo Danijel i ja upoznali u jesen 2004. preko zajedničke prijateljice u Melinu. Usput je saznala da pjevam u nekom bendu makedonske pjesme, a pošto nam je otišla pjevačica Ana Krolo, na licu mjesta smo održali malu audiciju, vidjeli da cura ima sluha te je odlučili zadržati. Eto, tako smo se mi nekim slučajem - a možda i nije bio slučaj, već sudbina - sreli. Šestero različitih ljudi koji žive različitim životnim stilovima i bave se različitim poslovima, ljudi koje je spojila muzika.

Što znači vaše ime i kako ste došli do njega?
Ime znači mak na makedonskom, ali ujedno i opijum. Još dok smo bili u makedonskoj zajednici, kolegica s faksa je zamolila da odsviramo na veceri Kluba studenata etnologije nekoliko makedonskih pjesama. Za tu prigodu Safko nam je dao ime Afion. Nama je ime ok zvučalo pa je ostalo i nakon što smo počeli svirati i hrvatske i bosanske pjesme.

Kako je došlo do objave albuma i koje vam je uvjete ponudio Siniša Bizović (Spona)?
U početku smo sami krenuli tražiti izdavača, dali smo na nekoliko adresa demo snimku, ali nitko nije bio zainteresiran. Uglavnom smo dobivali odgovor da je to lijepo, ali etno nije komercijalan i da imaju već previše projekata. Onda smo došli do Siniše Bizovića koji se obvezao da će naći izdavača u roku od 3 mjeseca. Mi smo se dali u snimanje albuma, a njemu prepustili pregovore s diskografskim kućama. Na kraju smo se odlučili za Aquarius jer nam se ugovor činio ok.

Čiju sve tradicionalnu glazbu možemo prepoznati u vašim pjesmama?
Na albumu se nalazi sedam pjesama iz Hrvatske (Međimurje, Turopolje, Bilogora, Slavonija), jedna sevdalinka i dvije goranske pjesma. Inače na koncertima znamo svirati i armenski ples. Općenito, u našoj glazbi ima svega i svačega, ovisno o tome čije uho sluša.

Glazba vam je sjajna, no o čemu govore vaši tekstovi?
Tekstovi su uglavnom ljubavne tematike, najčešće nesretne ljubavi jer sreća je rijetko izvor inspiracije, uglavnom tuga i čežnja. Zatim su tu šaljive pjesme kao "Ciciri, miciri" i "Okroglo zeljiče", suptilno erotska o konju i ruži, "Duni mi, duni", o čudnoj ljubavi brateca i sestrice pa imamo i jednu kletvu, za prizivanje kiše. Uglavnom, ima puno bluesa... i tužnih dance hitova.

Kritičari vas svrstavaju pod etno/world music. Mislite li da se malo pretjeruje s tim trendovskim poimanjem world musica, u kojeg se ubacuje sve što se ne može okarakterizirati strogo žanrovski?
Kategorija world musica je izmišljena ne tako davno da bi se u trgovini s cedovima mogla imenovati polica s glazbom iz nezapadnjačke kulture. Kada se izraz prevede kao glazba svijeta onda se zapravo i dobije odgovor da je sve što je nastalo na kugli zemaljskoj world music. Mislim da danas živimo u svijetu kada se glazba sve manje dade žanrovski odrediti. Ovo je vrijeme glazbenih hibrida koji u svojim nevjerojatnim kombinacijama čine da već čuvene stvari zvuče svježe i novo.


U vašem probijanju, moglo se pročitati da vam je pomagala Dunja Knebl. U kakvim ste odnosima s ostatkom hrvatske etno scene, te kako je uopće doživljavate?
Dunja nam je velika podrška od početka. Pržila je i dijelila naš prvi demo prijateljima, radijskim urednicima, kolegama, spominjala nas u medijima, s njom smo nastupali na Etnoambientu jos dok smo bili mali, nevidljivi i neprimjetni. Kad nismo imali gdje probe održavati, ona nam je ustupljivala svoju kuću na vježbanje. Ona je, kao što je Mojmir jednom rekao, big mama etno scene: beskompromisna, ustrajna u svom filmu i prije svega čovjek. Čudno mi je govoriti o etno sceni jer bi onda mi trebali svi biti sudionici iste ali jako šarene predstave. Dosta smo svi različiti.

Neki će se osvrnuti da je "boom" etno scene bio u prošlom desetljeću i da ste zakasnili? Smatrate li to bitnim ili smatrate da ako je glazba kvalitetna nije bitno u kojem vremenu nastaje?
Nama ne treba boom već lagani sigurni put do srca publike. Ako muziku radiš iskreno naći ćeš i publiku neovisno o vremenu u kojem djeluješ. Svako vrijeme nosi nešto svoje. Mislim da u ono vrijeme nikako Afion nije mogao nastati jer je politička klima bila drukčija. Bilo je plodno razdoblje za ponovnim otkrivanjem potisnutih hrvatskih pjesama, ali ne i za glazbu koja asocira na Balkan iz kojeg se trebalo iskobeljati što prije. Na kraju krajeva bez obzira na teritorijalni smještaj ljudi koji su ih ispjevali, sve pjesme govore o istome: ljudima i ljudskim osjećajima.

Kako je jednom potpuno akustičnom bendu stvarati u doba elektronike?
Dobro. Mislim da je baš u doba elektronike izazov stvarati potpuno akustičnu glazbu. Iako bih voljela čuti i neki dobar remix :) već su nam se neki prijatelji pozabavili time.

Vaše nastupe publika doživljava kao jedne od najboljih u Hrvatskoj. Koliko su vam važni koncerti i takav način komuniciranja s publikom?
Koncerti su nam jako važni jer guštamo svirati, a još je veći gušt kada dobiješ dobru povratnu energiju od publike.

Izvor: redblog.blog.hr

 

Koncert kod Špine, srijeda 20. kolovoz, 20 sati

Ulaz besplatan

 


Afion glazba etno kod Špine koncert