Zaključana tajna u mozgu
20.10.2007. // Vjesnik // Objavljeno u kategoriji Znanost i tehnologija
Znanstvenici još ne znaju objasniti tajne ljudskog uma -svijest, misterij smrti, veliku zagonetku smijeha, zašto postoji sjećanje i čemu služi biološki sat, što je s osjetom, spavanjem i poglavito kako protumačiti snove Neuroznanost u posljednjem desetljeću sustavno pokušava proniknuti u čovjekov um- misteriozno područje ljudskog organizma. Dosad se nije mnogo učinilo u tom pogledu, um je i dalje ostao velika znanstvena nepoznanica. Nedavno su američki znanstvenici uspjeli odrediti nekoliko najneobjašnjivijih područja ljudskog uma. Naime, kako objasniti svijest, misterij smrti, veliku zagonetku smijeha, zašto postoji sjećanje i čemu služi biološki sat u umu, što je s osjetom, spavanjem i poglavito snovima?
Kad se ujutro probudite, primijetit ćete da sunce sja, čut ćete pjev ptica, možda će vas na trenutak preplaviti sreća kad vam svježi jutarnji zrak dotakne lice. Drugim riječima, vi ste svjesni. Ta je složena tema još od antičkih vremena izazov za znanstvenike. Neuroznanstvenici su tek nedavno svijest počeli smatrati predmetom stvarnog istraživanja. Najteže je bilo objasniti kako mozak potiče stvaranje subjektivnih doživljaja. Do sada su znanstvenici uspjeli načiniti bogat popis pitanja.
Vječni život možda i nije stvarnost, no krionika bi mogla nekim ljudima podariti dva života. Centri za krioniku, poput zaklade Life Alcor Extension u Arizoni, pohranjuju tijela u bazene ispunjene tekućim dušikom na veoma niskim temperaturama. Zamisao se temelji na tome da se osoba koja umire od neizlječive bolesti zamrzne i oživi u budućnosti, kad će odgovarajući lijek biti pronađen. Tijelo pokojnika mora ležati tako da je okrenut glavom prema dolje. Na taj način, ako dođe do istjecanja iz spremnika, mozak će ostati uronjen u hladnu tekućinu. Niti jedno od smrznutih tijela dosad nije bilo oživljeno jer odgovarajuća tehnologija još ne postoji. Ako se tijelo ne odmrzne na točno određenu temperaturu, ljudske stanice bi se mogle pretvoriti u led i rasprsnuti u komadiće.
Vječni život postoji samo u znanstvenoj fantastici, no pitanje zašto ljudi stare postavlja se stoljećima. Rođeni smo s mnogo mehanizama za obranu od bolesti i ozljeda pa bismo mogli očekivati da smo naoružani i nečim protiv najbizarnijih bolesti danas. No, starenjem tjelesni mehanizmi za obnovu gube učinkovitost i naša se otpornost na fizičke ozljede i stres smanjuje. Teorije o razlogu starenja mogu se podijeliti u dvije kategorije. Prva kaže da je starenje dio ljudske genetike i na neki je način korisno, a druga da starenje nema svrhe i posljedica je oštećenja stanica do kojeg dolazi tijekom života. Neki istraživači, međutim, misle da će znanost na kraju odgoditi starenje u najmanju ruku toliko da će ljudski vijek biti dvostruko dulji.
Smijeh je jedno od najtajnovitijih ljudskih ponašanja. Znanstvenici su otkrili da dobar smijeh aktivira tri dijela u mozgu - dio za razmišljanje koji pomaže shvatiti šalu, dio za pokretanje koji mišićima naređuje da se pokrenu i područje za osjećaje koje potiče osjećaj ushićenosti. No, još nije poznato zašto se jedna osoba smije luckastim vicevima, a druga se hihoće gledajući horore. Američki su znanstvenici tako otkrili da je smijeh veseli odgovor na priče koje zaobilaze konvencionalna očekivanja. Neki pak znanstvenici smatraju da je smijeh način na koji jedna osoba drugoj signalizira da je određena radnja zamišljena kao zabavna. No, smijeh nam omogućuje da se uvijek osjećamo bolje.
Neka iskustva je teško zaboraviti, primjerice prvi poljubac. No, na koji način u sebi pohranjujemo te osobne filmove? Pomoću tehnike snimanja mozga znanstvenici otkrivaju mehanizam odgovoran za stvaranje i pohranu sjećanja i pronalaze da bi hipokampus, koji je smješten u sivoj moždanoj tvari, mogao poslužiti kao kutija za sjećanje. No taj prostor za skladištenje nije baš selektivan. Pokazalo se da slična područja u mozgu aktiviraju i istinita i lažna sjećanja. Da bi izvukli stvarno sjećanje, neki istraživači su potakli ispitanika da sjećanje smjesti u određeni kontekst, što je mnogo teže kad se nešto nije dogodilo.
Smješten u hipotalamusu, suprakiazmatički nukleus ili popularnije biološki sat programira tijelo da slijedi 24-satni ritam. Najočitiji učinak tog ritma je ciklus spavanja i buđenja, no biološki sat utječe i na probavu, tjelesnu temperaturu, krvni tlak i proizvodnju hormona. Istraživači su otkrili da intenzitet svjetla može pomaknuti sat naprijed ili natrag, regulirajući hormon melatonin. Najnovija rasprava vodi se o tome mogu li nadomjesci melatonina spriječiti osjećaj pospanosti i umora pri preskakanju vremenskih zona.
Procjenjuje se da oko 80 posto ljudi s amputiranim udovima ima fantomske osjete, uključujući toplinu, svrab, pritisak i bol u udovima kojih nema. Ta je pojava poznata kao tzv. fantomski ud. Jedno od mogućih objašnjenja je da živci u području gdje je ud amputiran stvaraju nove veze s leđnom moždinom te nastavljaju slati signale u mozak kao da je nepostojeći ud još na svom mjestu. Druga je mogućnost da je mozak umrežen tako da upravlja tijelom kao da je ono cjelina, što znači da mozak ima nacrt tijela sa svim njegovim dijelovima.
