Wanderlust ili što to tjera ljude da putuju
1.6.2009. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Zabava
Ako jednom probaš letjeti,/šetat ćeš zemljom pogledom uprtim k nebu;/tamo gdje si bio/i kamo se čezneš vratiti.
Iako govore o letenju, tada kada su nastali ovi stihovi valjda je jedino njihov autor, veliki izumitelj Leonardo da Vinci, mogao predvidjeti da će ljudi letjeti. Ne, nisu to stihovi o letenju, već o putovanju, istraživanju, doživljavanju nečeg novog. Svi koji vole putovati znaju taj osjećaj, kada krenu put nečeg nepoznatog i onda jedva čekaju da se jednog dana opet vrate ili ih to motivira da odu dalje. To je taj Wanderlust o kojem ovdje govorimo, koji se prevodi kao želja za putovanjima ili izvorno želja za uživanjem u dugom pješačenju ili lutanju.
Što je to što ljude zove na put? Putovanje može biti skup hobi pa je novac jedan od uvjeta da mu se posvetite, ali opet, ako pažljivije slušate priče iskusnih globetrottera, čut ćete neke kako se hvale da su prešli velike razdaljine za malo novca. A i kad jednom pregrizete tu stavku, shvatit ćete da na putu potrošite novca kao i za bilo što drugo, jer malo je toga i u svakodnevnom životu besplatno.
Organizacija ili improvizacija
- Nikada ne pitam svoje kolege koji jednom godišnje skijaju odakle im novac za skijanje ili za novi auto. Postoje različite ljestvice vrijednosti i u njima se onda nalazi i novac za određene stvari. Netko ima novca za jedno, a drugi za drugo. Ako mi netko kaže da ne može izdvojiti 700 ili 800 eura za neko putovanje, onda mi to zvuči kao teška hipokrizija, jasan je Andrej Bader, putnik i putopisac, jedan od troje naših sugovornika. Živi u Medulinu, putuje barem dva puta godišnje, a o svojim je putovanjima napisao i dvije knjige.Pored novca, a i prema osobnom iskustvu potpisanog novinara, najveći je problem odlučiti se. Nakon toga sve postaje lakše. Tada se može birati: hoćemo li na put u aranžmanu koji je složila neka turistička agencija ili ćemo si sve sami organizirati, odabrati mjesta koja ćemo posjetiti, vrstu prijevoza, prenoćišta... Zahvaljujući internetu, danas je puno lakše odabrati smještaj, provjeriti rutu kojom ćemo ići ili unaprijed doznati kamo idemo. No, pustimo net. Prava je stvar tamo vani, s vrućinom ili hladnoćom, mirisima i zvukovima, svejedno putovali u vlastitoj režiji ili organizirano preko agencije.
Biljana Težak, poznata pulska alpinistica i sportska penjačica, autorica je i putopisa koje objavljuje u našem listu. Ona putuje uglavnom u vlastitom aranžmanu jer ne voli organizaciju. Kaže da je sklonija improvizaciji. Pojam o vremenu izgubila je u jugoistočnoj Aziji, nekoliko godina šetala se prostranstvima Amerike, a u zadnje vrijeme sve više je privlači Afrika.
- Afrika je ili crna ili bijela, rijetko je siva. Čovjeka jednostavno ne ostavi ravnodušnim. Uzdrma ga do dubine duše. Koliko u njoj ima boli i siromaštva, toliko ima i iskrenosti, prijateljstva i radosti. A nekako mi je Mali ipak najviše prirastao srcu. Prvi kontakt s ljudima uglavnom je »ja crn i siromašan, ti bijela i bogata«, ali onoga trenutka kada se početne predrasude zaobiđu i srca se otvore, podijelili bi i zadnji komad kruha s tobom, kaže Biljana.
Potpuno sam u stranom gradu
No, izgleda da se Hrvati još nisu profilirali kao veliki putnici. Treća naša sugovornica, Ivana, radi u jednoj putničkoj agenciji u Zagrebu i za razliku od Andreja i Biljane, konzumira pretežito agencijska putovanja.- Kod Hrvata još nije ni približno razvijena kultura putovanja kao na primjer kod Slovenaca, ali svake godine sve više i više ljudi putuje i to mi je drago, iznosi Ivana svoje dojmove. Misli da su Hrvati više pasivni putnici u smislu da vole da im je sve organizirano i da ne trebaju puno misliti, ali napominje da se ovo odnosi na daleka putovanja. Na ta daleka putovanja, kaže, putuju ljudi iz svih krajeva Hrvatske, ali više, recimo, iz Rijeke i Istre, a manje iz Slavonije, te možda više Zagrepčani nego Splićani.
A zašto uopće putovati? Koje su prednosti putovanja? Prema Marku Twainu, putovanje je kobno za predrasude, zadrtost i ograničenost, što nam je potvrdila i Biljana Težak. Doduše, Twainu bi sunarodnjakinja Elizabeth Drew sigurno odgovorila da »često putovanje, umjesto da proširi horizonte, samo služi tome da produži razgovor«. Britanska spisateljica Freya Stark iz vlastitog je iskustva zaključila da je probuditi se potpuno sam u stranom gradu jedno od najugodnijih osjećaja na svijetu. Njen sunarodnjak, autor nekih od najljepših priča iz mitologije u kojima je kreirao čitave nove imaginarne svjetove, John R. R. Tolkien shvatio je, i to napisao u Gospodaru prstenova, jednostavnu istinu - »Nisu svi koji lutaju izgubljeni«. E, da, koliko god voljeli tuđe i nepoznato, sviđa nam se i ono što je Carlo Goldoni rekao - da »putnik nikada ne prezire vlastitu zemlju«. Istina. Da je Hrvatska lijepa zemlja, shvatit ćete tek kada posjetite neke druge.
Senzibilitet koji me osvaja
- Kao prvo, volim putovati zbog osjećaja slobode, a drugo zbog ljubavi prema povijesti i činjenice da na putovanjima obilazim fantastične arheološke lokalitete. To su dva glavna razloga, kaže Bader. On voli, kako je zove, »divlju« Europu. U svom ukoričenom putopisu Camino de Santiago opisao je svoje i doživljaje svojih prijatelja na 800 kilometara dugom hodočašću kroz Španjolsku na koje ga je pokrenula, kaže, neutaživa potreba za pješačenjem.Što ga vuče u Aziju, Egipat, Jordan…? Svi koji su tamo bili znaju što je to, ali evo što kaže Bader: »Osim povijesnih lokaliteta i prekrasne prirode, u tim dijelovima svijeta postoji jedan određeni svjetonazor, jedna jednostavnost, daleko od uniformirane i hladne Europe. Tamo je sve puno temperamentnije, s puno više mirisa, boja, šarma. Ima jedan duh koji meni u svakom slučaju puno više odgovara, senzibilitet koji me osvaja.«
Je li ga ikad, pored sve opčinjenosti i osjećaja slobode koji ti daruje nepoznat, dalek kraj, bilo strah da će mu se nešto dogoditi na putovanju. »Uvijek postoji strah, ali strah da ću se vratiti doma, zato što znam da će svaki od tih snova završiti«, kaže Bader.
Od svega što je prošao najfascinantniji mu je Egipat za koji kaže da ima apsolutno sve što jednu zemlju čini neodoljivom, a usto je i kolijevka civilizacije i svih mogućih misterija, ima fenomenalnu deltu Nila, fantastičan Nil, prekrasnu pustinju - sve.
Strahovi i predrasude najsnažniji su kod kuće
Biljana Težak kaže da je svako putovanje priča za sebe.- U početku sam putovala u sklopu manjih ili većih penjačkih ekspedicija. Čuješ za interesantnu stijenu u nekoj zemlji, pa se popneš njezinim svijetom vertikale i usput malo vidiš kako ljudi drugdje žive. Neka putovanja čista su turistička zezancija. Kupanje na tropskim plažama usred zime, jahanje na devama, ronjenje sa šarenim ribicama… Uglavnom znaš gdje ideš, sve je to dosta organizirano, jednostavno i bez puno nepredviđenih iznenađenja. U zadnje vrijeme nekako me više privlače putovanja u nepoznato. Bez velikih planova, priprema, razmišljanja. Putovanje je postalo samo sebi svrha. Znam otprilike gdje i zašto idem, al' to su samo konture. Boje oslikavaju put, prepustim se putu i on me vodi, priča mlada Puljanka.
Nije li je strah da će možda zalutati, da će joj se dogoditi nešto loše i razmišlja li uopće o tome? »Najviše razmišljam o tome prije putovanja. Pitanja bez odgovora, strahovi i predrasude najsnažniji su kod kuće. Jednom kad krenem teret nedoumica jednostavno ne uzmem sa sobom, pa sve nekako dođe na svoje. Put mi postane najbolji prijatelj, vodič i učitelj. Kad putuješ sam, zapravo rijetko si uistinu sam. Iz dana u dan upoznaješ nove ljude koji te razvesele kratkim isječcima svojih životnih priča, neki postanu suputnici, drugi ostanu prolaznici. Mračnim ulicama se ne krećem, loše misli ne dozivam, u vukodlake ne vjerujem, a priču o Ivici i Marici sam nekako prerasla«, uz smiješak će Biljana.
A novac? »Uvijek ga ima, i nikad ga nema. Neki ulažu u budućnost, grade karijere, kupuju automobile, kuće, zlatne ribice, a ja lepršam okolo.« Što je motivira iznutra? »Znatiželja. Vidjeti kako ljudi žive na drugim meridijanima. Mnogo godina učila sam iz knjiga, sada mi je nekako draže iz iskustva. Tu je još i jedna skrivena potreba za odmakom od naše svakodnevice. Ne bih to nazvala bježanjem, jer ne idem na dvotjedni godišnji odmor u neku egzotiku. Više je to potraga za starim, jednostavnim, golim životom, istraživanje prirodnih ljepota, a najviše od svega, putovanje k samoj sebi.«
Nedostatak novca mnogima je samo izgovor
Ivana je u vrijeme dok je studirala putovala dva puta godišnje i to po Europi. U zadnje dvije godine povećala je broj putovanja i krenula put nešto udaljenijih odredišta pa je tako prošla Siciliju, Kretu, Keniju, Kaliforniju, Las Vegas, New York, Dubai, Meksiko, Amsterdam, Jordan i Izrael, Kubu, Maroko, Egipat, Tenerife… Obišla je i skoro sve zapadnoeuropske i srednjoeuropske veće gradove, a putovala je i po Hrvatskoj. Većinom je to bilo za vlastiti gušt i na vlastiti trošak, ali joj ta putovanja sad pomažu i u poslu. Dakako, otkad radi u turističkoj agenciji uglavnom putuje preko nje - po Europi ide u vlastitom aranžmanu, ali na dalja putovanja joj je draže ići organizirano. A sve je počelo kad je prvi put avionom otputovala u Rim, bilo je to prije 11 godina - tada je, kaže, znala da želi putovati što više, studirati turizam i raditi u turizmu, što je sve i provela u djelo. Turizam je završila na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.
Očekivano, najbolje putovanje teško joj je izdvojiti pa ih je navela tri: Kalifornija, Meksiko i Egipat.
- Kalifornija jer sam prvi put išla tako daleko, letjela preko oceana i prvi put došla u Ameriku i oduševila se Las Vegasom i Disneylandom. Egipat jer mi je to bilo prvo putovanje izvan Europe i prvi susret s arapskim svijetom i bilo je savršeno organizirano. U Meksiko sam išla s najboljom frendicom, to smo dugo planirale i bilo nam je fantastično, a plaža u Cancunu je nešto najbolje što sam vidjela u životu, prisjeća se Ivana. »Novac je možda prepreka, i ja toliko putujem samo zahvaljujući roditeljima, ali ima i jeftinih putovanja, onaj tko hoće, putuje bez obzira na novac, mislim da je to samo izgovor ljudima koji nemaju naviku putovati. Većina ljudi misli da su putovanja luksuz, a onda troše puno više na neke druge stvari. Meni nije žao ni kune potrošene na putovanja«, sigurna je Ivana.
Putnik istražuje, a turist gunđa
»Putnik je onaj koji odlazi na put da bi naučio nešto novo. On je otvoren, zainteresiran, osoba je koja istražuje i ne drži se samo utabanih staza opisanih u vodičima. To je osoba koja i dobre i loše događaje prihvaća kao iskustva.
Turist je površan, gunđav, odlazi na neko mjesto samo zato da bi rekao da je tamo bio. Njega neće zanimati što je iza sljedećeg ugla ili na drugom kraju grada. Njemu je bitno da napravi fotografije na kojima se prije svega vidi on, a ne ono što je došao posjetiti.
Putnik će prihvatiti činjenicu da je došao u drugi svijet i koliko god može poštovat će tuđu kulturu. Turist će u stranoj zemlji potražiti najbliži mekburger restoran i čuditi se zašto žene hodaju pokrivene glave. Putnik je došao tu gdje je - da vidi i proba nešto što nema doma.«
Napominjući da te podjele nisu striktne, sveučilišni profesor geografije Mike Crang u zborniku Kulturna geografija razlikuje istraživača koji u kartu ucrtava nepoznato, putnika koji se susreće s različitošću i turista koji slijedi utabanu stazu i reproducira poznato.
Kamo god kreneš pratit će te tvoje slabosti
Poput čuvenog rimskog pisca Seneke od prije nekih dvije tisuće godina, nisu baš svi kroz povijest bili opčinjeni putovanjima i nisu im pridavali izvanrednu važnost. Odgovarajući na pismo prijatelja Lucilija, koji se čudi da mu dugi put i raznolikost krajolika nisu pomogli odbaciti sjetu i osjećaj potištenosti, Seneka mu poručuje da mu valja promijeniti karakter, a ne okolinu:
»Kamo god kreneš pratit će te tvoje slabosti. Evo što je Sokrat rekao nekome tko se slično požalio: 'Zašto se čudiš da ti putovanja ne koriste kad svugdje sa sobom vučeš sebe? Natovaren si istim onim što te odvelo na put.' Kako bi svježina dalekih krajolika i upoznavanje s tuđom okolinom mogli biti od ikakve pomoći? Sva ta jurnjava pokazuje se potpuno ispraznom. Moraš odložiti teret koji ti leži na duši. Sve do tada nećeš nigdje biti zadovoljan.«
Zanimljiv je i cinizam suvremenog engleskog filozofa Dagoberta D. Runesa koji je primijetio da ljudi putuju u daleka mjesta da bi fascinirano promatrali onu vrstu ljudi koju ignoriraju doma.
Piše Mladen RADIĆ
odmor putovanje svijet putnik putovati beskraj