Vjetroelektrane
20.10.2007. // National Geographic HR // Objavljeno u kategoriji Znanost i tehnologija
Do kraja idućeg desetljeća 195 milijuna Europljana ovisit će o energiji vjetra. Iako mnogi vjetroelektrane nazivaju proizvođačima “zelene” energije, ni ta tehnologija nije bez nedostataka. Istražujemo budućnost energije vjetra u Europi i Hrvatskoj.
Pokušavajući što više smanjiti vlastiti otisak na okolišu, početkom ljeta odlučih umjesto soliranja za volanom neekonomičnog terenca dijeliti autobus s pedesetak putnika na putu iz Zagreba u Stockholm. Putovao sam na predavanje sira Nicholasa Sterna, bivšega glavnog ekonomskog stručnjaka Svjetske banke i autora poznatoga britanskog izvješća o troškovima klimatskih promjena – trenutačno najopsežnijeg i najutjecajnijeg teksta o učinku globalnog zatopljenja na ekonomije svijeta. Prolazeći njemačkim i danskim cestama posvjedočih da se osim klime u tim zemljama još nešto ubrzano mijenja – izgled njihova krajolika. Tu gdje je starogrčki bog vjetra Eol i danas vjeran gost, gotovo preko noći niknule su šume metalnih stabala s golemim rotirajućim krošnjama. Ugledavši sve te vjetroelektrane na obalama Baltičkog mora, uz pomoć GPRS-a skočih u virtualne dubine interneta i ubrzo izronih s najnovijim rezultatima Europskog natjecanja u instaliranju vjetrogeneratora. Njemačka je već godinama na vodećoj poziciji s 20.622 megavata , ili 43% ukupne instalirane snage Europske Unije; srebro odnosi Španjolska s 11.615 MW; dok treće mjesto pripada Danskoj s 3136 MW.
Hrvatska se u tom natjecanju zasad nalazi na dnu ljestvice i u usporedbi s Danskom, koja nam je površinom i brojem stanovnika najsličnija, ima 180 puta manje instalirane snage, odnosno skromnih 17,2 MW – što je četrdeset puta manje od ukupne snage Nuklearne elektrane Krško. Hrvatski vjetrenjački megavati smješteni su u dva manja vjetroparka na predjelu Ravne iznad grada Paga i na brdu Trtru kod Šibenika. Tijekom godine ondje se proizvede 47.000 megavatsati električne energije, što otprilike zadovoljava potrebe 4000 tročlanih obitelji. Za razliku od te skromne proizvodnje, Danska trenutačno vjetrom osigurava petinu vlastite potrošnje električne energije, a do 2030. planira polovinu potreba zadovoljavati iz tog izvora.
Zanimljivo je da su prvi hrvatski vjetrogeneratori na Pagu proizvedeni upravo u Danskoj. Sjećam se kako sam se u vrijeme njihova probnog rada prije dvije godine, navezan na sigurnosnu čeličnu sajlu, penjao uskim aluminijskim ljestvama u unutrašnjosti stupa visokog poput dvadeseterokatnice – sve do kućišta vjetroturbinskog agregata. Otvorio sam krovni poklopac i iz neposredne blizine promotrio goleme lopatice koje za vrijeme rada brzinom putničkog zrakoplova opisuju kružnicu u koju bi se mogao smjestiti olimpijski bazen. Visoko iznad surova paškog kamenjara i raštrkanog stada ovaca promatrao sam sedmoglavo postrojenje, tada prvo u velikom nizu planiranom na hrvatskoj obali i otocima. Toga dana u blizini nije bilo bjeloglavih supova, no znao sam da takva postrojenja po maglovitom vremenu za njih znače opasnost. Zapitao sam se jesu li vjetroelektrane, sa svim svojim prednostima i manama, pravo rješenje za hrvatsku energetsku budućnost. Odlučio sam potražiti odgovor.Uputio sam se u Španjolsku, u kojoj je svakodnevni život ljudi već isprepleten sa žetvom vjetra. Prema provinciji Albacete, u okviru pokrajine Castilla La Mancha, koja slovi kao područje s najvećom gustoćom vjetrogeneratora na svijetu, krenuo sam noću u unajmljenom hibridnom automobilu. Spuštajući se autocestom iz smjera Madrida uživao sam u pogledu na nebeski svod na čijoj se sjeveroistočnoj strani jasno ocrtavalo zviježđe Malog medvjeda. Iznenada su obzor zasule desetine crvenih zvjezdica. Naizmjence su se palile i gasile. Iznenađen, usporih. Kao kroz kakvu golemu svemirsku dvoranu čiju je zvjezdanu kupolu držalo mnoštvo potpornih čeličnih stupova autocesta je zavijala posred novosagrađenog vjetroparka. Na njegovim gorostasnim vjetrenjačama treperila je crvena sigurnosna rasvjeta. Pred očima mi plesahu svjetla tek malog broja od ukupno 1050 vjetrogeneratora smještenih na svega 14.926 četvornih kilometara ukupne površine provincije Albacete, što otprilike odgovara ukupnoj površini Istre i Dalmacije.
U uredu lokalne elektrokompanije u La Manchi, susreo sam se sa stručnim vodičem Juanom Ignaciom Gómezom Ramirezom. On me terencem povezao prema obližnjem mjestašcu Higueruela. Na samom ulazu u naselje nametao se prizor starih krovova iznad kojih su izranjali redovi divovskih propelera. Moj vodič tada mi je potvrdio da se s dolaskom vjetrogeneratora u Higueruelu počela puniti i lokalna blagajna što je omogućilo ostvarenje nekoliko socijalnih projekata. Izgrađen je suvremeni dom za stanovnike treće životne dobi, a uza nj i obrazovni centar u koji se svakodnevno slijevaju autobusi školske djece iz čitave La Manche i uče o obnovljivim izvorima energije. Osim toga, vlasnici zemljišta na kojem su podignute vjetrofarme, godišnje dobivaju naknadu od oko 18.000 kuna po instaliranom stupu. Ostatak dana proveo sam na obližnjim vjetrofarmama; njihove su transformatorske postaje uredno uklopljene u građevine tradicionalnog stila, ali probijanje novih kilometara pristupnih cesta u nedirnutoj prirodi pripovijedalo je i o negativnoj strani priče.
Albacete je jugoistočna provincija upravo one La Manche u kojoj je Don Quijote na leđima svoga Rocinanta jurišao u bitku s mnogorukim gorostasima. One La Manche u kojoj danas više nego ikad odjekuju riječi Don Quijotova vjernog perjanika Sancha Panze: “Pazite gospodaru! Ono što se ondje vidi nisu gorostasi nego vjetrenjače, a što se čini da su ruke, to su krila, pa ih vjetar vitla…” Na uzvišenjima u blizini Campa de Criptane, najvjerojatnijeg poprišta Don Quijotove avanture, svojevremeno su se nalazila trideset i dva stara mlina pokretana na vjetar. Danas je deset tih mlinova restaurirano i služe promociji tradicije i turizma. Senzibilizirani uspješnom poviješću uporabe vjetra stanovnici Albacetea odlučili su podići moderne vjetrenjače pa danas na taj način proizvedu otprilike onoliko električne energije koliko i potroše...
budućnost gorivo obnovljivi izvori tehnologija vjetroelektrane
