Osvrt: Knjiga „Hiperprostor“, Dr. Michio Kaku
18.10.2008. // Labin.com // Objavljeno u kategoriji Znanost i tehnologija
Knjiga „Hiperprostor“
Autor: Dr. Michio Kaku[i]
datum rođenja: 24. siječnja 1947.
Nakladnik; Algoritam, Zagreb
„U posljednjih desetak godina fizičari su ustvrdili da se svemir ne sastoji samo od četiriju dimenzija s kojima nas je upoznao Einstein, nego od desetodimenzionalnog hiperprostora, prostora u kojemu se objedinjuju sve četiri prirodne sile, odnosno jedinog prostora u kojemu je moguće valjano objasniti i primijeniti zakone moderne fizike. Michio Kaku[ii], jedan od rodonačelnika teorije polja struna[iii], tumači nam da temeljne sastavnice svemira nisu kvarkovi, protoni, ili elektroni nego mnogo manje čestice, zvane “strune” ili “superstrune” koje u prostorvremenu titraju poput onih violinskih i čije se vibracije u različitim rezonancijama potom očituju u elementarnim česticama.
Kroz priče iz umjetnosti, povijesti i književnosti pokazuje nam kako su i pisci i znanstvenici bili opčinjeni fenomenom višedimenzionalnosti već više od stotinu godina, a osobito su lijepa i poticajna njegova zaključna razmišljanja o razdjelnici (i dodirnim točkama) između religije i znanosti.
Uvjerimo se:
„Putovanje kroz vrijeme, peta, šesta ili deseta dimenzija, prostorni nabori, warp, crvotočine i višestruki svemiri? Još donedavno područje znanstvene fantastike ili okultizma, a polovicom devedesetih – tema jednog od najvećih prirodoslovnih bestselera, slavnoga Hiperprostora, prevedenog na dvadesetak jezika i primjera vrhunskog znanstvenog teksta zanimljivoga već i znatiželjnim tinejdžerima. Ovdje čak i tako zastrašujući matematički pojmovi poput neeuklidske geometrije, supergravitacije ili Kaluza-Kleinove teorije postaju besprijekorno razumljivi.
U posljednjih desetak godina fizičari su ustvrdili da se svemir ne sastoji samo od četiriju dimenzija s kojima nas je upoznao Einstein, nego od desetodimenzionalnog hiperprostora, prostora u kojemu se objedinjuju sve četiri prirodne sile, odnosno jedinog prostora u kojemu je moguće valjano objasniti i primijeniti zakone moderne fizike. Michio Kaku, jedan od rodonačelnika teorije polja struna, tumači nam da temeljne sastavnice svemira nisu kvarkovi, protoni, ili elektroni nego mnogo manje čestice, zvane “strune” ili “superstrune” koje u prostorvremenu titraju poput onih violinskih i čije se vibracije u različitim rezonancijama potom očituju u elementarnim česticama. Kroz priče iz umjetnosti, povijesti i književnosti pokazuje nam kako su i pisci i znanstvenici bili opčinjeni fenomenom višedimenzionalnosti već više od stotinu godina, a osobito su lijepa i poticajna njegova zaključna razmišljanja o razdjelnici (i dodirnim točkama) između religije i znanosti“.
Istina, ljepše je i lakše prepisivati nego dati svoj osvrt, no to ide na „dušu“ pisaca i uredništva. Osim što je drsko. No, putem interneta saznajemo kako fizičar Michio Kaku kaže da nema opasnosti od eventualnih crnih rupa nastalih u CERNU (LHC-u.)[i].
Profesor Kaku poznat je kao izuzetno aktivan popularizator znanosti. „(…) Možemo ga često gledati u raznim dokumentarnim emisijama o fizici, primjerice 'Fantastic Future' i 'Explorations', a predavao je na Institutu za napredne studije u Princetonu kao i na Sveučilištu New York“[ii].
Zašto je zanimljiv prof. Kaku? Zbog neupitne sličnosti u promišljanju Briana Greena.
Cijeli osvrt sa pripadajućim slikama možete preuzeti ovdje
Hiperprostor Karlo Šoštarić svemir neuklidska geometrija Michio Kaku prostor vrijeme strune superstrune znanost fizika