IAB 02
LC na Facebooku

Od "istrijanizacije" do "toskanizacije"

Od "istrijanizacije" do "toskanizacije"

19.3.2010. // Vjesnik // Objavljeno u kategoriji Zabava

Iako je u Istri nešto bolje razvijen turizam nego u drugim županijama, daleko je od toga da u njoj teče med mlijeko, odnosno vino i ulje, kako se u zadnje doba reklamira na televizijskim ekranima. U unutrašnjosti Poluotoka poljodjelstvo je zapušteno, velike obradive površine zarasle su u korov...

 

JUST IVETAC

U tijeku prohujalih predsjedničkih izbora većina kandidata kao da su se natjecali tko će izgovoriti više ispraznih riječi koje su i njima samima više štetile nego koristile.
Damir Kajin, popularni kandidat IDS-a, koji nije, na njegovu žalost, uspio ući u drugi krug, zaslužan je, ako ne za drugo, da je došlo do urušavanja psihološke izolacionističke barijere Istre na Učki što je baš on, zajedno sa svojim prijateljima, godinama zdušno gradio. U svojim bezbrojnim govorima u predizbornoj kampanji, ali i prije nje, on je svojim gromkim glasom i vrlo jasnom dikcijom najčešće u svojevrsnoj skojevskoj maniri, znao demonizirati »one preko Učke«. Prema njemu, mnogo je zla dolazilo s istočne strane najveće istarske gore, a da je rijetko kada ukazivao na nositelje takva zla - krađe, prijevare - osim kada je u nekoliko puta spomenuo Ivu Sanadera i Milana Bandića, ali tek kada je ovaj drugi postao njegova ozbiljna prepreka u utrci za drugi izborni krug.
Dok je vrh IDS-a, Ivan Jakovčić, primjerice, u predizbornoj retorici bio prilično umjeren glede odnosa Istre prema Zagrebu, Kajin je zastupao i zastupa tvrdu retoriku, a nekoliko su mu se puta znale omaknuti i neukusne, primitivne i destruktivne fraze kao što su: »Moglo bi se dogoditi da od Hrvatske ne ostane kamen na kamenu…« i »lopovsku bandu valja sve pohapsiti…«. Pritom je prilično nostalgično spominjao zatvore i logore kao što je Goli otok. Sve je te strijele i gromove najčešće upućivao na neke anonimne skupine lopova, bez adresa i drugih dokumenata, koji bi potkrepljivali njegove navode. Sva ta gromoglasna buka bila je više iritantna nego produktivna.
Najviše pak iritira - ne samo one što su se u recentnije doba doselili u Istru nego i Istrijane - činjenica da se uglavnom u vrhu IDS-a prilično prepotentno propovijeda »istrijanstvo« (tal. Istrianita) kao nešto sasvim zasebno u sklopu hrvatskoga etničkoga korpusa. Ovdašnji politički rukovoditelji hvale se da je Istra najuspješnija županija, naj-naj u gospodarstvu, u toleranciji etničkih manjina i u svakom drugom pogledu. Pritom tvrde da bi valjalo izvoziti »istrijanstvo« u druge »regije«. Međutim, kao Istrijan, odnosno svjedok života na Poluotoku već više od 60 godina, mogu ustvrditi da se u Istri događa nešto sasvim suprotno od takozvane istrijanske uljudbe - da Balkan, sa svojim najnegativnijim konotacijama doslovce zapljuskuje Jadran!
Da bi dobio što veći konsenzus birača, odnosno na što prostranijem hrvatskom prostoru, istarski je predsjednički kandidat svoju predizbornu kampanju bio proširio i na neka periferna mjesta Dalmacije, Like, Korduna i Slavonije, gdje većim dijelom žive pripadnici etničkih manjina, a koji su se nadali će im naš kandidat s najvišeg položaja glavnoga grada Hrvatske pomoći u njihovim životnim problemima. Nakon što je »službeno« prešao virtualnu granicu na Učki, kao predsjednički kandidat predstavio se građanima Liburnije - toga pitomoga kraja Rojgova, Cara Emina, Kumičića, Jeretova, Kompanjeta i plejade drugih poznatih pjesnika i književnika - gdje se pjeva i govori najljepša i najslađa čakavica u Hrvatskoj.


Dio sjeverne Liburnije, odnosno, krajolik Kvarnerskog zaljeva, koji se ruši iz hrpta Učke prema moru (obuhvaća stare gradiće Plomin, Brseč, Mošćenice, Lovran, Veprinac, Volovsko i Kastav), nabijen je poviješću neustrašivih pomoraca. Premda se u novije doba ne nalazi u sklopu Istarske županije, nije potrebno mnogo spekulirati da se zaključi kako taj lijepi kraj čini jedinstveni dio istarskoga poluotoka, pa i kvarnerskih otoka Cresa i Lošinja. Stoga je nekim brzopletim istarskim političarima prilično deplasirano kada, već dvadesetak godina, »kite« svoje govore sintagmama »oni preko Učke«, čime daju do znanja da su prilično slabo potkovani u zavičajnoj povijesti i zemljopisu, pogotovo u politici. Stoga slobodno zaključujem da takve izjave vrijeđaju, ne samo ljude iz neposrednog zaleđa Učke nego i one u unutrašnjosti Hrvatske, pa i Balkana, na koju se sve češće pozivaju.


Što je nevjerojatno, neko nebulozno »istrijanstvo« bez glave i repa, o kakvomu zbore pojedini istarski političari, ide pod ruku s ovdašnjom ljevicom (na to je ukazala i aktualna koalicija sa SDP- om). Jer, dosadašnja dozlaboga sirova retorika - impregnirana i svakojakim primitivizmom - ne ide ukorak s ljevicom za kakvu sam ja saznao u partizanima na komesarskim kružocima u šumama Gorskoga kotara. Reći će netko da i »crveni« evoluiraju. Ne, međutim, svi, pogotovo ne oni koji si umišljaju da su »crveni« samo zato što su nekog pretka imali u partizanima ili pak se izvjesni njegov predak za rata skrivao istarskim bunkerima. Neka bude tko kakve boje hoće, ali nije primjereno da, kao u neka crvena diktatorska vremena, danas ljudi s vrha IDS-a kažu kako su svi Istrani za ono što se oni zalažu.
Ni nakon 10 godina neće biti ništa od kontroverzne kupoprodaje brijunskoga priobalja za potrebe visokoga turizma (uz ostalo, hotel s pet zvijezda i 250 soba). Sve to, a i gore, uglavnom zato što je IDS predugo, kontinuirano na vlasti te stoga što u Istri gotovo 20 godina odlučuju i vladaju isti ljudi. Takav način vladanja, makar se zvao »istrijanstvo«, nikome nije preporučljiv, pa ni najbližim hrvatskim županijama.
Iako je u Istri nešto bolje razvijen turizam nego u drugim županijama, daleko je od toga da u njoj teče med mlijeko, odnosno vino i ulje, kako se u zadnje doba reklamira na televizijskim ekranima. Istina je da je u unutrašnjosti Poluotoka poljodjelstvo zapušteno, da su velike obradive površine zarasle u korov, pa se o većoj proizvodnji mlijeka i mesa još ne može ni sanjati. U zadnje doba je na najplodnijim njivama Čepićkoga polja sagrađena tvornica kamene vune, koja ne samo da zauzima najplodnije površine, nego i zagađuje široku okolicu.

 

Nevjerojatno, predstavnici vlasti kažu da oni za to nisu krivi! U dolini Mirne pak prostire se velika nizinska Motovunska šuma, prepuštena na milost nemilost štetočinama, tartufarima sa stotinama njihovih dresiranih pasa. Istodobno, u turizmu i ostalim rubnim djelatnostima broj ranih mjesta naglo pada. Prema najnovijim podacima, Istra je ispred svih hrvatskih županija u gubitku radnih mjesta! A istarske su vlasti više nego drugim djelatnostima zaokupljene turizmom, pa makar i »tartufarskim«. U domaćim je medijima (prije tri godine prvi put na Hrvatskoj televiziji) našem najvećem poluotoku podaren prilično laskav atribut »hrvatska Toscana«! Naša najzapadnija županija uspoređena je s razvikanom talijanskom regijom, valjda zbog sličnosti krajolika, a zatim radi turističke i drugih djelatnosti. Usput, u turizmu je Istra prva županija u Hrvatskoj, a Toscana druga turistička regija u Italiji, što svakako vrlo malo znači u sklopu međusobnog uspoređivanja.

 

Izjednačavati regije u dvjema susjednim državama nije najzahvalniji posao, pa bila riječ i o turističkoj propagandi. Prije svega, goleme su razlike u veličini. Daleko smo od sličnosti i u povijesnim dimenzijama. Preostaje nešto podoban krajolik, ali samo u jednom dijelu Istre, uglavnom na flišnim površinama u sljevovima istarskih vodotoka, u prvom redu Mirne, najveće istarske rijeke.
Pa, kada tutta forza rabimo sve veći broj novih kovanica i sintagma, od istrijanizacije i istrijanstva do istrijanizirati, detuđmanizirati i detuđmanizacija te berluskonizacija, neka nam još bude i toskanizacija i toskanizirati. Sve zato što nam je standardni hrvatski jezik zapušten i podivljao poput Motovunske šume ili Čepićkoga polja, da bi vapio iz svega glasa za »kroatizacijom«. Kao da ne upotrebljavamo nove riječi da bismo se bolje razumjeli nego da čuju drugi kako smo mi pametni. A hoće li i dalje ostati novokomponirani glagol »istrijanizirati«, ovisi o našoj uljudbi, našem obziru prema drugima, ali i o našim vrlim pučkim tribunima kakvi su nam bili najglasniji u kampanji predsjedničkih izbora.


Autor je novinar i publicist

 

istra istrijanizacija toscana politika politikanstvo damir kajin