Milan Sijerković, poznati hrvatski meteorolog, nedavno je objavio knjigu »Istarska meteorološka škrinjica«

20.4.2008. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Zabava

Čovjek koji je postao sinonim za vremensku prognozu u Hrvatskoj, Milan Sijerković, nedavno je u Puli promovirao svoju novu knjigu Istarska meteorološka škrinjica, u izdanju buzetskog Reprezenta. Ovaj rođeni Bokelj kaže da je postao meteorolog jer voli prirodu. Potječe iz ribarske obitelji pa mu je more blisko od rođenja i prije je, kaže u šali, naučio plivati nego hodati. To, a i sklonost matematici i fizici, utjecali su na odabir studija.

 

Nakon diplome zaposlio se u Državnom hidrometeorološkom zavodu i u početku radio u klimatološkom odjelu, a onda prešao u službu prognoze vremena pa je veći dio radnog vijeka proveo kao prognostičar.

- To je posao gdje svakodnevno gledamo vremenske karte i podatke te na temelju njih interpretiramo stvarno vrijeme, a ako je riječ i o prognostičkim kartama koje se izračunavaju, i buduće vrijeme. Meteorolog mora uvijek imati razvijenu maštu da bi brojeve koji su posljedica motrenja pretočio u slike, a ako poznaje prirodu, onda mu je to olakšano, kaže Sijerković.

 

Istra je bogata grmljavinama i morskim pijavicama

 

- Dosad ste objavili knjige o meteorološkim specifičnostima Požeške kotline i Koprivnice, a sada ste se odlučili posvetiti Istri. Kako to?
- Kao meteorolog moram imati neku predodžbu o vremenu i klimi pojedinih krajeva Hrvatske. Kad bih nešto radio, slučajno bih naletio na nekoliko zanimljivih činjenica o istarskom vremenu i klimi, što je bio jedan od razloga da se pobliže zainteresiram i malo više istražim. Proučavajući stručnu literaturu spoznao sam da ima dovoljno materijala za čitavu knjigu. Hrvatska je mala zemlja, ali ima vrlo raznovrsnu klimu, zato što smo s jedne strane dio europskog kopna, a s druge strane tu je blizina mora tako da našu klimu određuju i kopneni i morski utjecaji.

Zatim imamo nizine i gorje, blizu je veliki alpski sustav pa Dinaridi, koji su tako položeni da predstavljaju klimatsku pregradu, a malo podalje i Karpati koji također imaju utjecaja na klimu. Prema jednoj od najpoznatijih klasifikacija klime, u Hrvatskoj ima 17 različitih tipova klime, od čega čak pet na području Istre, što svjedoči o različitim utjecajima, počevši od mora, Učke, blizine Alpa… Dok je za dio Istre najsuše razdoblje ljeti, u sjeverozapadnom dijelu najsuše je zimi. Područje Opatije odavno je na glasu kao klimatsko lječilište po svojoj blagoj, lijepoj klimi, ali je i jedno od najneprivlačnijih klimatskih područja jer tu ima najviše kiše na cijelom Jadranu.

- U knjizi kao istarske specifičnosti navodite munje i grmljavine koje, kažete, paraju nebo i tutnje. Kako to da su toliko prisutne u Istri?
- Ciklone potiču nastanak tih grmljavina. Poznato je da se pogotovo u Genovskom zaljevu nalazi jedno od izvorišta ciklona; ne samo da putuju kroz to područje, nego tamo i nastaju, jačaju i kreću prema sjevernom Jadranu i dalje na istok ili sjeveroistok. Razlog je blizina toploga mora i širokog planinskog alpskog masiva. Prisutnost tih ciklona je glavni razlog nastanka tolikog broja grmljavina, jer u ciklonama postoji jako uzlazno strujanje zraka u njihovim središtima, a pri tome se taj zrak hladi i bogat je vlagom pa se kondenzira, zbog čega se oblak dalje razvija i u njemu nastaju grmljavine. Specifičnost je Istre i razmjerno velik broj morskih pijavica duž njene zapadne obale.

 

Ako se ostvare najgori scenariji, ne piše nam se dobro

 

- U vezi s klimatskim promjenama zadnjih se godina govori o globalnom zatopljenju, ali neki stručnjaci upozoravaju da stiže razdoblje zahlađenja. Kakav je Vaš pogled na to?
- Do početka 20. stoljeća klimatolozi gotovo nisu ni znali da se klima mijenja. Znali su da je jedne godine ovako, druge onako, ali ne i da postoje sustavne promjene u smislu zatopljenja ili zahlađenja, jer za to treba dugi niz vremenskih motrenja. Jedno vrijeme većina klimatologa vjerovala je da nam predstoji povratak ledenog doba. Zato jer su se između 40-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća na cijeloj sjevernoj polutki češće nego prije pojavljivale hladne i snježne zime. Istraživalo se zašto je to tako pa su okrivljavali mlaznu avijaciju, jer njihovi ispušni plinovi, koji stižu u gornje dijelove atmosfere, više reflektiraju sunčevo zračenje. Kasnije se mišljenje promijenilo pa je, posebice zadnjih desetak godina, popularna teza o globalnom zatopljenju jer podaci doista to pokazuju.

Gledajući svijet u cjelini, od 80-ih godina prisutan je pojačani trend zatopljenja i sve više toplog vremena. To su povezali s podacima mjerenja onečišćenja atmosfere, i to plinovima kao što su ugljični dioksid i slični. Oni upijaju Zemljino zračenje i onda ga dijelom vraćaju prema Zemlji tako da ona dobiva dio te energije koja bi otišla u svemir te se naš planet dodatno grije. Većina najglasovitijih klimatologa smatra da je uzrok globalnog zatopljenja onečišćenje atmosfere. Slažem se jer nemam drugih pokazatelja koji bi mi govorili da nisu u pravu. Najviše spora može biti oko modela koji se koriste za izračunavanje buduće klime. Prilično su pojednostavljeni, ne uzimaju u obzir sve vrlo složene atmosferske procese.

Primjerice, kažu temperatura raste, ali u izračunu se zaboravlja da će time doći do većeg isparavanja vode s oceana, a od te vode nastaju oblaci koji reflektiraju dio sunčevog zračenja pa će se Zemlja manje zagrijavati. No, oblaci mogu i dodatno zagrijavati Zemlju jer zadržavaju dugovalno zračenje koje ona odašilje u svemir. Koji je od ta dva procesa jači? To nije lako oblikovati u formule. Ima tu još mnogo međuprocesa i njihovih interakcija pa se može dogoditi da neki od tih nepoznatih procesa smanje globalno zatopljenje. Zbog budućih generacija, mene kao meteorologa ta netočnost i veseli, jer ako se ostvare najgori scenariji, ne piše nam se dobro.

 

Stvarni i umišljeni meteoropati

 

- Godinama ste vodili vremensku prognozu, ali tada nije bilo biometeorološke prognoze. Čini se da je danas sve više meteoropata, što se povezuje s klimatskim promjenama?
- Moguće, ali ne bih to povezao s klimatskim promjenama iako je činjenica da zagrijavanje stvara veću količinu energije u atmosferi koja se očituje u češćim elementarnim nepogodama i prirodnim katastrofama. Ne znači da ako jako zatopli nećemo imati i razdoblja jako hladnog vremena koja će se češće izmjenjivati s toplim razdobljima i onda ćemo, kao ove godine, imati val hladnoće pa val topline. Vrijeme je postalo ćudljivije, a ljudski je organizam naviknut živjeti u ravnoteži s vremenom. Kad se dogodi nagla promjena vremena, ljudski organizam postane trom dok ne prilagodi svoje funkcije novonastalim prilikama i zato nastaju krizna stanja, posebno kod osjetljivijih ljudi. To je sada znanstvena činjenica i postoji područje meteorologije - humana meteorologija, koja istražuje utjecaj vremena i klime na zdravlje ljudi. Veći broj meteoropata dijelom je posljedica češćih vremenskih promjena, ali vjerojatno ima i toga da su ljudi bolje informirani pa ponekad i umišljaju.

 

- Vjeruju li ljudi danas više vremenskim prognozama nego prije, pridaju li im veći značaj?
- Suvremene prognoze vremena su apsolutno točnije i preciznije nego negdašnje. Počeo sam u prognozi raditi 60-ih godina i tada smo imali vrlo malo prognostičkog materijala pa smo izrađivali prognostičke karte samo za dan unaprijed, i to samo prognozu rasporeda ciklona i anticiklona. Na temelju toga smo zaključivali kakvo će biti vrijeme, temperatura, hoće li pasti kiša…

To zaključivanje je bilo prilično subjektivno i uvelike je ovisilo o općem znanju i iskustvu prognostičara. Imali smo u glavi »arhiv« vremenskih karata pa smo prema sjećanju tražili sličnosti sadašnjeg stanja i tog arhivskog te zaključivali da će i posljedice biti jednake. U međuvremenu je prognostička praksa napredovala: motriteljski sustav je poboljšan satelitima koji nam donose snimke atmosferskih stanja i oblaka, a unaprijeđeni su i matematički modeli za izračunavanje budućeg vremena. Sada imamo prognostičko razdoblje od deset dana i objektivne prognoze kao rezultat izračuna. Kada sam počinjao s ovim poslom, u novinskim rubrikama za viceve mi smo bili na prvom mjestu, a sada su ljudi toliko postali svjesni kvalitete našeg rada da više nikom ne pada na pamet podsmjehivati se meteorolozima.

 

Ribari i težaci najbolji su mjesni meteorolozi

 

- S obzirom na klimatske promjene, vrijede li još stare narodne izreke o vremenu?

- Postoje dvije vrste tih izreka: one koje se odnose na kratkoročne prognoze i one dugoročne. Kratkoročne se temelje na pojavama u prirodi koje pažljivom promatraču mogu biti predznaci budućeg vremena. Izreke koje se na tome zasnivaju su najvaljanije, istraživanja pokazuju da u 60-70 posto slučajeva mogu biti uspješne. Recimo, boja neba uvelike ovisi o sastavu atmosfere: ako je nebo tamnocrveno, prijeti vjetrom, što je logično zbog čestica prašine koje donosi vjetar iz južnih krajeva; ako je nebo zamućene boje, upozorava na prisutnost vodene pare, a otud nije dalek put do kiše. Takve prognoze, naravno, ovise o lokalnim prilikama, drukčije su u Istri nego u Dalmaciji, jer se ovdje povezuju s Učkom, a tamo s Velebitom, ali valjaju. Zato su ribari i težaci koji promatraju vrijeme najbolji mjesni meteorolozi. Bolju će vam prognozu za Poreč dati neki tamošnji ribar, nego meteorolog čije je znanje općenito.

S druge strane, neke od dugoročnih narodnih prognoza su posljedica praznovjerja i nemaju nikakvu valjanost. Recimo ona da 12 dana od Svete Lucije, dakle od 13. prosinca do Božića, određuje kakvo će biti vrijeme u svakom mjesecu iduće godine. To nema nikakva opravdanja. Druga su vrsta dugoročne narodne prognoze zasnivane na nekim klimatskim obilježjima, kao Sveta Kata, snig na vrata, koja upozorava da oko 25. studenog vrlo često padne snijeg. Činjenica je da je u kopnenoj Hrvatskoj prosječni nadnevak padanja prvog snijega upravo sredinom zadnje trećine studenog. Ta narodna izreka, koja upozorava da se nešto često događa, ima određenu valjanost kao upozorenje, ali »često« ne znači »uvijek«. Naravno da neke od tih prognoza koje se vežu za određene nadnevke, radi lakšeg pamćenja uz blagdane svetaca, u uvjetima ćudljivije klime gube na značenju.

U veljači u Istri se kaže Sveta Foška ledom rošta. Ako su sada veljače toplije nego nekad, ta izreka više nije toliko točna kao kad je nastala.

 

 

Ne osjećam se kao TV zvijezda

- Jeste li se ikada osjećali kao televizijska zvijezda?

- Nikad. Dakako da je čovjek svjestan da ga ljudi prepoznaju po glasu ili stasu. Iako su svi prognostičari doživjeli susrete s kivnim ljudima koje je razočarala neka vremenska prognoza pa im je propao izlet, većina nam se obraća sa simpatijama, ali ne doživljavaju nas kao zvijezde niti se takvima osjećamo iako smo svjesni određenog zanimanja javnosti. To je upravo ona razina popularnosti koja može goditi. Moram imati veći stupanj kontrole nego što bih imao da me ne znaju, ali razina pozornosti koju pobuđujemo kod ljudi je u granicama dopuštenog i ugodnog.

Milan Sijerković meteorolog prognoza vrijeme običaji Istra Istarska meteorološka škrinjica

---