Komunele: specifičan oblik vlasništva, Ćićarija pripada Ćićima
11.9.2008. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Zabava
Seoska dobra ili komunele postoje samo na području Ćićarije i specifičan su oblik vlasništva. Mještani iz četrnaest ćićskih sela raštrkanih po bespućima istarskog krasa stekli su ih kupnjom zemljišta od Austrije početkom 19. stoljeća. Upisana su kao vlasništvo u zasebnim k.o. u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Buzetu.
Seoska dobra desetljećima su kamen spoticanja i kočnica razvoju Ćićarije, a čvor pravno zamršenog problema polako se počeo otpetljavati na Općinskom sudu u Buzetu. Sud je, doduše nepravomoćnom sudskom presudom, 25-orici tužitelja iz Brgudca nedavno priznao pravo vlasništva nad čak 14.000.000 četvornih metara zemljišta na zapadnom dijelu Ćićarije.
Na pitanje kakva je daljnja procedura, predsjednica Općinskog suda u Buzetu Vesna Katarinčić kaže da je Republika Hrvatska, odnosno Državno odvjetništvo uložilo žalbu pa presuda ide na ispitivanje na Županijski sud u Puli.
- Mišljenje Općinskog suda izraženo je u presudi, no konačnu odluku o tome jesu li sve činjenice dobro ispitane i je li odluka zakonita i obrazložena donosi Županijski sud. U presudi sam utvrdila da su tužitelji, kao pravni sljednici svojih predaka, stekli u suvlasništvo sporne nekretnine dugogodišnjim posjedovanjem, odnosno dosjelošću protekom i sto godina. Temelj za takvu presudu je dakle nasljeđivanje i dugogodišnji posjed, kaže Katarinčić.
Postupak protiv Republike Hrvatske
Na Općinskom sudu u Buzetu vode se još četiri slična predmeta. Tužitelji su potomci Ćića koji su prije dva stoljeća zajedno postali vlasnici velikih kraških površina. U sudskom postupku koji vode protiv Republike Hrvatske ili protiv drugih upisanih zemljišnoknjižnih vlasnika namjeravaju dokazati da im pripadaju temeljem nasljednog prava još iz doba Austro-Ugarske. Prema neslužbenim procjenama ukupna površina seoskih dobara koja su predmet svih pet tužbi: šuma, livada, pašnjaka i brda, dosiže vrtoglavih 60.000.000 četvornih metara.Katarinčić je na pitanje očekuju li na Općinskom sudu lavinu takvih tužbi i o kojim se površinama točno radi odgovorila da nikada nisu preračunavali površine.
- Mi jesmo bili na očevidima i pogledali smo sve nekretnine koje su se mogle pogledati, ali nikad nismo radili službene procjene jer to nije naš problem. Uvidom u zemljišne knjige koje se vode na Općinskom sudu u Buzetu utvrđeno je da postoje upisi više seoskih zajednica koje se nazivaju općinski odlomci (frazione comunale), porezne općine (comune censario), političke općine (comune), općine (demanio dello stato) i slično, i to u Slumu, Trsteniku, Lanišću, Podgaćama, Prapoću, Račjoj Vasi, Rašporu, Danama, Brestu, Brgudcu i Jelovicama, kaže Katarinčić. Dodaje da je jedan postupak nepravomoćno dovršen, još su četiri pred dovršetkom, no svaki je specifičan i stvar je tužitelja kako će dokazati utemeljenost tužbe te će ovisno o tome sud presuditi.
Predsjednica Općinskog suda u Buzetu prvi se put s problemom seoskih zajednica na Ćićariji susrela 1994. kada je od svog prethodnika preuzela jedan sudski predmet. Godinu dana kasnije na tu je temu pripremila stručni rad koji je prezentirala na godišnjem redovnom susretu sudaca u Buzetu, a potom i na znanstvenom skupu »Buzetski dani«. Nakon objave stručnog rada podigla se, kaže, prava bura.
Postupak protiv Republike Hrvatske
Na Općinskom sudu u Buzetu vode se još četiri slična predmeta. Tužitelji su potomci Ćića koji su prije dva stoljeća zajedno postali vlasnici velikih kraških površina. U sudskom postupku koji vode protiv Republike Hrvatske ili protiv drugih upisanih zemljišnoknjižnih vlasnika namjeravaju dokazati da im pripadaju temeljem nasljednog prava još iz doba Austro-Ugarske. Prema neslužbenim procjenama ukupna površina seoskih dobara koja su predmet svih pet tužbi: šuma, livada, pašnjaka i brda, dosiže vrtoglavih 60.000.000 četvornih metara.Katarinčić je na pitanje očekuju li na Općinskom sudu lavinu takvih tužbi i o kojim se površinama točno radi odgovorila da nikada nisu preračunavali površine.
- Mi jesmo bili na očevidima i pogledali smo sve nekretnine koje su se mogle pogledati, ali nikad nismo radili službene procjene jer to nije naš problem. Uvidom u zemljišne knjige koje se vode na Općinskom sudu u Buzetu utvrđeno je da postoje upisi više seoskih zajednica koje se nazivaju općinski odlomci (frazione comunale), porezne općine (comune censario), političke općine (comune), općine (demanio dello stato) i slično, i to u Slumu, Trsteniku, Lanišću, Podgaćama, Prapoću, Račjoj Vasi, Rašporu, Danama, Brestu, Brgudcu i Jelovicama, kaže Katarinčić. Dodaje da je jedan postupak nepravomoćno dovršen, još su četiri pred dovršetkom, no svaki je specifičan i stvar je tužitelja kako će dokazati utemeljenost tužbe te će ovisno o tome sud presuditi.
Predsjednica Općinskog suda u Buzetu prvi se put s problemom seoskih zajednica na Ćićariji susrela 1994. kada je od svog prethodnika preuzela jedan sudski predmet. Godinu dana kasnije na tu je temu pripremila stručni rad koji je prezentirala na godišnjem redovnom susretu sudaca u Buzetu, a potom i na znanstvenom skupu »Buzetski dani«. Nakon objave stručnog rada podigla se, kaže, prava bura.
Komunelama slične muše u Dalmaciji
- Tadašnji sudac Ustavnog suda Mladen Žuvela, autor Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, potvrdio mi je da je to specifičan oblik vlasništva u čitavoj Hrvatskoj te da je to nešto slično kao što su bile seoske zajednice muše u Dalmaciji. Muše su međutim riješene, a komunele su ostale jedina takva specifična vrsta vlasništva koja nije riješena, pa je upis u zemljišne knjige ostao stari. Takvim neriješenim vlasništvom na Ćićariji je blokirana mogućnost građenja, cijepanja parcela i realizacija bilo kakvog projekta. Više su puta udruge sela Brest, Slum i druge podnosile razne zahtjeve za uknjižbom i cijepanjem nekretnina, no takve smo zahtjeve odbijali jer podnositelji nisu dokazali svoj pravni slijed. Nakon toga je Republika Hrvatska, odnosno Državno odvjetništvo podnijelo zahtjeve da se upravo država upiše kao vlasnik tih nekretnina. No ja sam kao zemljišnoknjižni sudac 2000. godine donijela 30 rješenja kojima sam odbila upisati RH kao vlasnika seoskih dobara uz obrazloženje da ta imovina nikada nije bila društveno vlasništvo. Vrlo sam hrabro išla u rješenje svih trideset predmeta, ali sam bila uvjerena da sam sto posto u pravu, a Županijski sud u Puli je to i potvrdio, kaže Katarinčić.
Osporiti ili oduzeti vlasništvo potomcima Ćića koji su ga početkom 19. stoljeća stekli, pokušala je prethodno i Italija, ali i Federativna Narodna Republika Jugoslavija. Tako su 1948. sva seoska dobra u vanparničnom postupku na Kotarskom sudu u Buzetu prenijeta u općenarodnu imovinu zajedno s talijanskom državnom i poludržavnom imovinom. No nacionalizacija tih posjeda već je 1952. poništena odlukom Vrhovnog suda koji je usvojio zahtjeve za zaštitu zakonitosti postupka i ukinuo pravomoćna rješenja Kotarskog suda u Buzetu.
- Stanje u zemljišnim knjigama danas je stoga isto kao što je bilo 1856. i 1870. prilikom njihova osnutka i prvih upisa koji su istovjetni kao danas, kaže Katarinčić.
Utok iz 1833. godine
Na osnovi utoka, najstarijeg pisanog dokumenta o nastanku seoske zajednice Račja Vas, proizlazi, kaže Katarinčić, da je otpisom Visoke carske kraljevske komisije za prodaju državnih dobara 30. lipnja 1833. brdo Mocvilo, 270 hektara pašnjačkih površina, stavljeno na javnu dražbu i prodano za 250 forinti. Podopćinari Račje Vasi kupili su pašnjake radi zajedničke uporabe, odnosno da bi ih svi seljani koristili za ispašu stoke. Poglavari Račje Vasi tada su utvrdili da je Mocvilo za sva vremena na upotrebi svih podopćinara sela.
- Prema mojim spoznajama utok se čuva u koparskom arhivu, a na Općinskom sudu posjedujemo ovjerovljenu presliku izvoda iz ugovora, kaže Katarinčić.
Sva dokumentacija seoskih zajednica Ćićarije spaljena je za vrijeme kapitulacije Italije. Utok je jedina poznata dokumentacija s povijesnim pregledom nastanka seoskog odlomka Račja Vas.
Napisala Gordana ČALIĆ ŠVERKO
Ćići vlasništvo Ćićarija komunele djedovina Račja Vas Istra Buzet
