Film: Oldboy / Oldboy (2003)

U igri za nagrade bio je i glavni glumac Choi Min-sik, no titula najboljeg otišla je susjedu Japancu, Yuuyi Yagiri, četrnaestogodišnjaku iz Hirokazu Kore-edinog filma 'Nowbody Knows'.

Igra toplo hladno nastavila se i s komentarima publike i kritike. Neki su protestirali i osporavali kvalitetu filma često spominjući ovogodišnjeg predsjednika žirija – Quentina Tarantina koji je po njima glavni krivac što je nedovoljno dobar film odnio tu prestižnu nagradu. Zašto bi Tarantino bio krivac? Što je to toliko podijelilo gledatelje i kritičarske veličine? Kakav nam to dijelić južnokorejske priče donosi skromni redatelj Park Chan-wook kojem je na ovogodišnjem Cannesu, naravno prije preuzimanja Grand Prixa, najveći doživljaj bilo to što je upoznao Romana Polanskog?

Osveta. Svatko od nas ima taj poriv u sebi, jedni ga redovno hrane, drugi potiskuju..., no najzanimljiviji je ipak sam proces. Za Park Chan-wooka osveta je opsesija kojom se često bavi u svojim filmovima. 'Old Boy' je tako drugi nastavak svojevrsne zamišljene osvetničke trilogije (prvi dio 'Sympathy For Mr Vengeance' iz 2002., a treći će dio, 'Sympathy For Lady Vengeance',  upravo u produkcijski stroj) koji se labavo oslanja na mangu Tsuchiya Garona koju je ilustrirao Minegishi Nobuaaki.

U 'Old Boyu' centralni je lik 'obični' građanin OH Dae-su, mlad, oženjen ima prekrasnu kći i radi dosadni službenički posao. Jedne večeri 1988. godine otet je pred telefonskom govornicom i zatočen dugih petnaest godina u jednom stanu ne znajući niti tko ga je oteo niti zašto. Vrijeme je provodio pokušavajući pobjeći ili makar počiniti samoubistvo, ali bezuspješno, da bi se kasnije ipak skoncentrirao na to kako ostati normalne svijesti nakon što je doznao da mu je supruga brutalno ubijena (u sobici je imao i televizor kao jedini doticaj s vanjskim svijetom) te je vježbao i snivao o danu kada će biti slobodan i zagristi sočni kolač osvete.

Puc prstima i OH Dae-su je vani, u finom odijelu sa skupim mobitelom na koji prima pozive nepoznatog čovjeka koji ga traži da otkrije zašto je sve te godine bio zatočen. Sreće i mladu djevojku koja radi u sushi baru... Potraga započinje... potraga za stanom u kojem bio zatočen, potraga za onim(om) tko je plaćao njegovo zatočeništvo. U drugom i mirnijem dijelu filma otkrio je identitet otmičara (poznanik iz srednje škole), ali se i suočio s činjenicom da je tih petnaest godina samo dio njegove osvete. Na kraju filma ostaje pitanje: Jednog dana kada je osveta zadovoljena, što onda?

Za shvatiti ovaj film bitno je znati da je u Koreji zabranjena privatna osveta, a, slično kao i u našem zapadnom društvu, poštivanje starijih temeljna je obaveza (otmičar je mlađi od otetoga) i cijela ta situacija ostavlja umjetniku veliki prostor za manipulaciju.

Za izuzetno inovativni vizualni dio filma pobrinuo se Park Hyun-Won, majstor fotografije korejske kinematografije, atmosfera je mračna i vlažna, kako kaže i sam redatelj, i u potpunoj je suprotnosti s atmosferom osvete prvoga dijela trilogije gdje je prevladavao hladan i suh osjećaj. Zvuk u filmu igra također vrlo bitnu ulogu, a miks žestoke elektronske glazbe s valcerom i tangom ima za cilj dovesti vas na rub i plesati zajedno s vama ili riječima redatelja 'dočarati estetiku krajnjeg ekscesa'.

Mada je filmu spočitavano da je izuzetno nasilan (zbog čega je i Tarantino kao miljenik tog izraza proglašavan 'krivcem' za canneski Grand Prix) Park Chan-wook odbio je definirati svoj film kao nasilan priznavši da prikaz nasilja na filmu zaista može biti lijep i uzbuđujući, ali da je njega prvenstveno zanimalo ono što se krije iza samog nasilnog čina.

Moram priznati da sam često bila svjedok krive precepcije dosta filmova koji nam dolaze s istoka, prvenstveno tu mislim na infantilnu fascinaciju nasiljem bez da se imalo promisli što to ustvari u kulturi odakle ta priča dolazi uopće znači. Da li je tome kriv površan pristup samom materijalu, neznanje ili su vrijednosti dalekih nam istočnih susjeda toliko različite da predstavljaju toliku prepreku, valjda svašta pomalo. No, zasigurno znam lijek – dajte nam na uvid, fino razvučeno preko cijeloga velikoga platna, više filmova istočnjačke kinematografije i situacija će se sigurno promijeniti. Nabolje.

Filmski.net