Dr. Robert Blažević o nužnosti dubinskih promjena u strukturi državnog aparata

4.1.2009. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Zabava

Protekla godina pokazala je da Hrvatska ima velikih društvenih problema, a dovedeno je u pitanje i funkcioniranje institucija države. Ubojstva Ive Pukanića, Nike Franjića, Ivane Hodak i Luke Ritza, kao i drugi oblici nasilja, poput napada na novinare, samo su vrh ledene sante. Zabrinutost i reakcije javnosti prisilile su čak i premijera Sanadera da smijeni dva ministra i postavi nove. O uzrocima toga i drugih nepovoljnih trendova u Hrvatskoj manifestiranih 2008. godine razgovaramo s profesorom na riječkom Pravnom fakultetu dr. Robertom Blaževićem, autorom više knjiga o političkoj vladavini i legitimiranju demokratskih sustava.

- Možemo li, osvrnemo li se na lanjska zbivanja, doista govoriti o problemu funkcioniranja hrvatske države?
- Riječ je o ozbiljnom problemu. Sprega državnih struktura i organiziranog kriminala iz 90-ih, kada se nije znalo gdje zapravo završava država, a gdje počinje organizirani kriminal, došla je i dolazi na naplatu. Te veze između institucija vlasti i organiziranog kriminala čini se ni danas nisu u potpunosti prekinute. Drugo, kod nas je tijekom 90-ih godina usvojen takozvani divlji spoils sistem...

- O kakvom je sistemu riječ?
- Spoils sistem ili sistem kadrovske obnove primjenjivan je u Americi u razdoblju od 1829. do 1883. Tada se smatralo da svaki prosječan čovjek može raditi u upravi pa su se sa svakom smjenom vlasti mijenjale i cijele garniture u državnoj administraciji što je imalo porazne učinke na američku saveznu upravu. Zato je naposljetku zamijenjen merit sistemom koji karakterizira primjena profesionalnih kriterija i znanja pri zapošljavanju u upravi. Dakle, kod nas je 90-ih usvojen divlji spoils sistem jer nisu postojala ni pravila kakva je imao američki sustav. To je izazvalo katastrofalne posljedice u svim državnim institucijama. Umjesto kriterija profesionalnosti na djelu su bili rodovsko-plemenski i etnički kriteriji. Došlo je do posvemašnje politizacije službeničkog sistema u upravi. U zapošljavanju i napredovanju državnih službenika, uključujući i onih u pravosuđu, državnom odvjetništvu i policiji, bili su primijenjeni politički, a ne stručni kriteriji. Namnožili su se politički podobni, ali zato nesposobni ljudi. Prema tome, politika je u to vrijeme presudno utjecala na osobni sastav u tijelima državne vlasti i uprave, a čini mi se da su načela profesionalnosti još uvijek u drugom planu. A dok u tijelima državne uprave ne dođu najbolji i najsposobniji, nećemo se izvući iz situacije koja je najblaže rečeno krizna.

 

Kriza kao konstanta

- Koliko krizna?
- Ono što je svojedobno rekao Ernst Bloch za vajmarsku Njemačku 1923. godine, a to je da životari u žabokrečini koja trpi beskonačne krize, a nema snage za preokret, nažalost čini mi se da vrijedi i za Hrvatsku. Krizno stanje je kod nas zapravo konstanta u posljednjih tridesetak godina. Rijetke su bile godine prosperiteta i dobroga življenja, kako za građane socijalističke, tako i za građane Republike Hrvatske.

- Je li potez kao što je promjena ministara ipak pokazatelj da se mogu očekivati i neki rezultati barem prema početku prevladavanja krize?
- Smjena ministara još uvijek nije dala odgovor na pitanje jesu li posrijedi samo kozmetičke preinake ili politički vrh zaista ima namjeru provesti nužne promjene poput dubinskih promjena u strukturi državnog aparata. Nisam siguran da postoji volja za tako nešto, budući da bi u tom slučaju i dio samog državnog vrha mogao postati predmetom istrage. U svakom slučaju, još je uvijek rano govoriti o tome hoće li se nešto zaista pokrenuti na bolje.

- A akcije USKOK-a poput »Maestra« i »Indexa«?
- Za ljude koji to prate sa strane sve izgleda kao velika predstava bez namjere da se stvar raščisti do kraja. Znamo koji su razmjeri korupcije i nepotizma u Hrvatskoj posljednjih dvadesetak godina. Međutim, od svega toga nema ništa. Svaka akcija koja se pokrene na jednoj razini postupanja nailazi na blokade. A bez radikalnog obračuna s korupcijom i nepotizmom nema ozdravljenja hrvatskog društva. Svjedočimo pravom moralnom rasulu, što zahtijeva radikalne promjene.


- Kakve?
- Moguće su dvije strategije. Jedna je strategija evolutivna - mijenjati pojedince pa postupno mijenjati i odnose u društvu, a druga radikalna, takozvano prelamanje preko koljena. Kada ove godine, po nekim procjenama, ostane bez posla između 50 i 100 tisuća ljudi, kada ponovo dođe u pitanje likvidnost, isplata plaća, moguće je da dođe do eskalacije nezadovoljstva, velikih demonstracija i štrajkova. A kada se vlast počne valjati ulicom, pitanje je što će se dogoditi. Hoćemo li imati nešto što smo vidjeli u Grčkoj posljednjih tjedana ili će vlast uspjeti, kao što je do sada uspijevala, manipulacijom i demagogijom amortizirati nezadovoljstvo naroda koje je već počelo kipjeti.

Pojava hrvatskog Robespierrea

- Ne uspijeva li vlast dijelom amortizirati to nezadovoljstvo i zato što se građani, koliko god negodovali, daju izmanipulirati?
- Ako želimo razumjeti hrvatsku situaciju, moramo krenuti od dominantnog plemenskog tipa kulture i ideologije. Podanički mentalitet koji je kod nas prisutan slijedom povijesnog razvoja na sociopsihološkom planu nije bitnije izmijenjen u posljednjih pedesetak godina. Stvari se tu moraju mijenjati. Moramo raditi na stvaranju građanskog tipa kulture, koji je bitno drukčiji u odnosu na taj dominantni plemenski tip u kojem vlast pomoću manipulacije uspijeva još uvijek stvari držati pod kontrolom. Pojedinac, njegova prava i slobode moraju biti u prvom planu, a ne zajednica, ma kako je mi shvatili. No, promjene u tom pravcu zahtijevaju dug proces.

- Kako u taj okvir ipak smjestiti prosvjede učenika, studenata, pa i skupina s Facebooka?
- Organiziranje mladih, obrazovanih i prosvijećenih ljudi pokazuje da ipak postoje slojevi stanovništva koji nisu tako podesan objekt za prizemnu manipulaciju. Dakle, moguć je - ako stvari eskaliraju, a sve govori da bi 2009. moglo eskalirati zbog naslanjanja globalne na našu autohtonu krizu - veći izlazak na ulice, pa čak pojava karizmatskog vođe, nekakvog hrvatskog Robespierrea, poštenog i nepotkupljivog čovjeka koji će voditi računa o općem dobru, a ne o osobnim interesima. Zapravo Hrvatskoj bi trebao lider kao što su to bili Vlado Gotovac ili Miko Tripalo, rijetki časni ljudi u posljednjih dvadesetak godina koji su kao političari zaslužili prolaznu ocjenu. Za sada, nažalost, u postojećoj hrvatskoj političkoj eliti ne vidim osobu koja bi bila u stanju razriješiti ovaj gordijski čvor u kojem se Hrvatska već godinama nalazi.

Sve zbog nakaradne pretvorbe

- Što ako nezadovoljne mase budu sklonije drugom tipu vođa, onih sklonijih čvrstoj ruci?
- U hrvatskom društvu dominira obrazac primjeren za patrijarhalna, a ne industrijska i visokourbanizirana društva, a takav sustav vrijednosti upravo pogoduje uspostavi autoritarnog tipa poretka. Moguće je, dakle, da se ljudi zbog eskalacije socijalnog nezadovoljstva doista obrate i nekom takvom, koji bi personalizirao takav tip desnog poretka.

- U svakom slučaju, napetosti u društvu valja razriješiti?
- Napetosti postoje upravo zbog dramatičnog društvenog raslojavanja u posljednjih petnaestak godina, uglavnom nastalog zbog nakaradne pretvorbe. Po nekim istraživanjima, svega 15 posto hrvatske populacije raspolože s 80 posto nacionalnog bogatstva. Naravno da se tu stvari moraju mijenjati. Bolje da vlast mehanizmima socijalne države napravi preraspodjelu nacionalnog bogatstva, da se ono oduzme od ljudi koji su se kriminalno krezovski obogatili, nego da imamo valjanje vlasti po ulicama.

- Koliko je politička elita, koja dnevno gubi povjerenje građana, svjesna stanja u kojem se država i društvo nalaze te problema koje mora riješiti?
- Činjenica jest da u posljednjih mjesec dana premijer Sanader i njegovi ministri često spominju krizu. Ranije je to bila tabuizirana riječ. Također je indikativna i premijerova izjava na sastanku sa sindikatima da smo u banani. To sugerira da je vrag stvarno odnio šalu, i da visimo o niti. Vlast je, dakle, toga svjesna, samo se bojim da nemaju snage ni vizije preokrenuti ovu situaciju u pozitivnom smjeru. Postojeća ekipa to jednostavno nije u stanju.

- Drugim riječima, postali su svjesni krize, međutim, ne vide da je problem i u njima?
- Ne nude strategiju za izlazak iz krize. Vidimo to na primjeru problema brodogradnje. I Sanaderova ekipa i ranija koalicijska vlast su mogli, u puno boljoj situaciji prije nekoliko godina, krenuti u restrukturiranje privrede, racionalizaciju uprave, mijenjanje teritorijalno-upravne podjele koja je napravljena mimo pameti, što je dodatno poskupjelo državu... Kada se moglo i moralo puno lakše neke stvari napraviti, nije se to učinilo. Sada smo došli do zida. Nužne reforme moraju se napraviti u puno težim uvjetima, pa će biti daleko bolnije.

Bez pritisaka EU-a, bilo bi gore

- Koliko je dobro što i EU u pregovaračkom procesu inzistira na brojnim reformama u našoj državi i društvu?
- Bez pritisaka iz EU-a situacija bi bila još gora. Kod pripadnika naše političke elite nema, naime, unutrašnje spremnosti da se stvari mijenjaju na bolje. Nekim dijelovima vladajućih struktura očito odgovara da situacija bude takva kakva je. Sreća je u toj našoj priči da je Europa ipak svjesna što bi značila destabilizacija Hrvatske za destabilizaciju regije u cjelini. Tako da ćemo uvijek imati tu pomoć od europskih institucija da stvari ne eskaliraju u najgorem pravcu.

- Može li ta pomoć dugoročno dati efekte bez ključnih domaćih napora?
- Hrvatsko je društvo oboljelo u svim segmentima i nužna mu je radikalna terapija. Najbolje bi bilo da tu radikalnu terapiju, te promjene nabolje, provedu institucije političkog sistema. Najgora moguća solucija bi bila da nezadovoljstvo eskalira u tom smislu da se vlast, kao što sam već rekao, počne valjati ulicama. To bi bilo katastrofalno.

 

 

Radikalizacija u desnom smislu

Sva su antropologijska istraživanja pokazala da ljudi u situacijama neizvjesnosti traže odnose dominacije. To je još nešto o čemu bi se trebalo voditi računa kada je u pitanju mogućnost da i kod nas stvari odu u negativnom pravcu, da dođe do toga da rigidnija desna opcija dođe na vlast. S obzirom na to da imamo 50 posto funkcionalno nepismenog stanovništva, da nemamo liberalno-demokratsku tradiciju i kulturu, odnosno da prevladava ideologija patrijarhalnosti, uvjeti za dovođenje države i društva u krajnje lošu situaciju radikalizacije u desnom smislu još su povoljniji nego u zapadnim demokracijama.

 

Državna uprava ni funkcionalna ni racionalna

Reforma javne uprave, kako bi ona postala manja, ali učinkovitija i jeftinija, je nužnost. Kako je javna, a posebno državna uprava sada postavljena, ona nije ni funkcionalna ni racionalna. No, osim nedostatka političke volje da se provede reforma, valja zamijetiti i otpor reformi u samoj upravi, od strane činovnika. Oni doduše jesu relativno slabo plaćeni, ali, bez namjere da generaliziram, dobar dio njih se, iz sigurnosti svog radnog mjesta, ponaša onako kako su se ljudi ponašali tijekom socijalizma, u skladu s geslom da ih se ne može tako malo platiti koliko oni mogu malo raditi.

 

Razgovarao Neven ŠANTIĆ

robert blažević društvo politika državni aparat birokracija intervju kriza pravni fakultet Hrvatska

---