10 najneobičnijih pojava u svemiru

10 najneobičnijih pojava u svemiru

14.10.2007. // T - portal // Objavljeno u kategoriji Znanost i tehnologija

KANIBALIZAM, RUPE I VAKUUM

Kanibalizam među galaksijama, crne rupe, antimaterija i energija vakuuma pojmovi su koji laiku nisu nimalo bliski. Međutim, stručnjaci smatraju da se radi o najneobičnijim i najzanimljivijim pojavama u svemiru. Premda neke pojave nisu dovoljno istražene, poznato je zašto i dalje zaokupljaju pažnju znanstvenika.

Kanibalizam među galaksijama
Zakon jačeg ne vrijedi samo za život na Zemlji. Naime, znanstveno je dokazano da velike galaksije, da bi se proširile, nerijetko proždiru manje i slabije susjedne galaksije. Pritom se zvijezde 'pojedene' galaksije nakon pokoravanja manifestiraju kao kvrge. Znanstvenici navode da je upravo kanibalizam glavni razlog što rubni dio naše galaksije Mliječne staze ima prilično kvrgavu strukturu. Jednako se ponaša i susjedna Andromeda, koja je nedavno proždrla jedan od svojih satelita.

Kvazari 

Nalaze se na rubu ljudima vidljivog svemira kao podsjetnici na njegov kaotičan nastanak. Riječ je o neobičnim objektima koji u jednoj sekundi oslobode više energije nego što to učini stotinu i više galaksija zajedno. Ujedno su izvori jake svjetlosti i elektromagnetskog zračenja. Vjeruje se da su kvazari zapravo neka vrsta supermasivnih crnih rupa koje privlače materiju, a energiju crpe upravo iz materije koju 'zarobljavaju'. Njihovo postojanje upućuje na postojanje vrlo, vrlo udaljenih aktivnih galaksija (galaksije koje emitiraju mnogo veću energiju od 'običnih'), a danas ih je poznato više od 100.000.

Tamna tvar
Skupine galaksija, zvijezda i planeta unutar galaksija, vrući plinovi na 'spojevima' galaksija, mnogobrojne vrste zračenja i brojne neobične pojave – sve je to donekle vidljivo uz pomoć razvijene tehnologije. Međutim, zna se da to nije sve jer se pokazalo da u okviru skupina galaksija ima pet puta više materije od one koja se doista može vidjeti. Tu nevidljivu tvorevinu znanstvenici su nazvali tamnom tvari.
Smatra se da je u uskoj vezi s gravitacijom, da utječe na formiranje struktura u galaksiji i na samu evoluciju galaksije.


Gravitacijski valovi

Gledano iz aspekta Einsteinove teorije relativnosti (u kojoj je, pojednostavljeno rečeno, objasnio na koji način masa utječe na prostorvrijeme/fizikalni pojam koji objedinjuje prostornu i vremensku dimenziju), gravitacijski val je svojevrsno 'mreškanje' vremena i prostora, koje se širi poput vala i prenosi gravitacijsko zračenje. Znanstvenici su iz ove pojave već uspjeli iščitati neke važne i korisne podatke. Zahvaljujući gravitacijskom valu može se dokazati postojanje crnih rupa, otkriti mnogo o supernovama i zvijezdama, istražiti i procijeniti kozmološke udaljenosti, ali i mnogo toga predvidjeti!

Energija vakuuma
Riječ je o vrsti energije koja postoji u svemiru čak i kad je odvojena od materije. Pozivajući se na nju, fizičari tvrde da su i naizgled prazna mjesta u svemiru popunjena virtualnim česticama koje se neprestano stvaraju i nestaju. Te živahne čestice 'pune' svaki kubični centimetar svemira energijom koja proizvodi antigravitacijsku silu koja pak razdvaja svemir. Sve to možda utječe na širenje svemira, iako točan razlog te pojave nije utvrđen.

Male crne rupe
Već je 1971. Stephen Hawking pisao o mogućnosti postojanja malih crnih rupa, nastalih uslijed Velikog praska, u trenutku nastanka našeg svemira. O mogućem postojanju malih crnih rupa danas pišu i drugi znanstvenici. Budući da nijedna mala crna rupa još uvijek nije otkrivena, o njihovim svojstvima fizičari mogu samo teoretizirati. Hawking im je pripisao spontano isijavanje energije, ali i najavio će tijekom tog procesa, kroz bilijune godina, crne rupe nestati.

Neutrini
Toliko maleni da ih je nemoguće zamisliti! Riječ je o subatomskim česticama bez električnog naboja, gotovo bez mase i sa sposobnošću da prolaze kroz materiju, a da taj 'susret' praktički ne osjete.

Putuju brzinom svjetlosti, jako ih je teško otkriti i zapravo su svojevrstan otpad, rezultat radioaktivnog raspada, nuklearnih reakcija, eksplozije supernova... A ono što ih laiku čini najzanimljivijima jest podatak da ih kroz ljudsko tijelo svake sekunde prođe više od 50 trillijuna!

Egzoplaneti
Sve do ranih 90-ih jedini čovjeku poznati planeti u svemiru bili su oni u našem Sunčevom sustavu. To ne znači da se u postojanje planeta izvan tog sustava nije sumnjalo – astronomi su držali da oni postoje, ali koliko ih otprilike ima i koliko su slični 'našim' planetima bila je totalna nepoznanica. Prvo definitivno otkriće potvrđeno je 1992. (taj planet je nazvan PSR 1257+12), a nova otkrića ubrzano su slijedila jedno za drugim. Za manje od dvadeset godina (do rujna 2007) otkrivena su 254 ekstrasolarna planeta.

Mikrovalno pozadinsko zračenje
Teorija o Velikom prasku predviđa da je rani svemir bio mjesto vrlo visokih temperatura, a kako se širio, plinovi unutrar njega su se hladili. Zbog toga bi današnji svemir trebao biti ispunjen zračenjem koje je zapravo ostatak spomenute vrućine, a koje se naziva 'kozmičko mikrovalno pozadinsko zračenje'. Zračenje je prvi put otkriveno 1960-tih pomoću posebne antene, a manifestiralo se u obliku šuma koji je ometao prijem signala. Zašto je mikrovalno pozadinsko zračenje znanstvenicima toliko zanimljivo? Zato što se smatra jednim od jačih dokaza teorije da je svemir zaista nastao velikim praskom.

Antimaterija
Čestice koje izgrađuju materiju imaju svoj alter ego, suprotnu verziju sebe samih. Taj alter ego zove se antimaterija. Kako to zapravo funkcionira? Svaki negativno nabijen elektron ima svoj antimaterijski pozitivan ekvivalent – pozitron. Iz toga razloga, kad se materija i antimateija sudare, one jedna drugu poništavaju, a njihova masa pretvara se u čistu energiju.
Međutim, pitanje koje najviše intrigira znanstvenike jest zašto u svemiru ima mnogo više materije nego antimaterije, a zna se da, osim električnog naboja, materija i antimaterija dijele jednake karakteristike.

galaksije pojave svemir znananost
Putujmo.net - portal za sve koji vole putovati